Patrijarhalno BH društvo slika je stvarnosti. Nažalost, na sve više frontova, sve manje suzbijeno. Žene su nerijetko u sjeni, manje istaknute, efikasne i zastupljene. Kvote koje bi trebale omogućiti ravnopravnost tek su deklarativno prihvaćene, ali stanje u stvarnosti je drugačije. Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata opštih izbora 2014. godine pokazuje sljedeće:
Za Parlament Federacije BiH kandidovalo se 1 337 kandidata, od čega je 43.6% bilo žena. Od ovog broja, dvanaest žena je izabrano direktno, a devet putem kompenzacijskih mandata za mjesto u Parlamentu FBiH. U Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrano je trinaest žena, odnosno 15,6%, od čega pet direktno, a sedam putem kompenzacijskih mandata.
Dario Jovanović, direktor projekta Pod Lupom, ističe kako je evropski prosjek zastupljenosti žena na nivou parlamenata država članica EU 27%, dok je kod nas 20% što nas svrstava na 69. mjesto od 189 zemalja. Cilj Evropskog parlamenta je 40% žena u parlamentima. Ipak, trenutno postotak najveći ikada kada se gledaju državni i entitetski nivoi, čak veći nego kada smo imali kvote i redoslijed na zatvorenim listama. Pomoću zatvorenih lista, birači mogu glasati samo za željenu stranku, prihvatajući cijelu listu stranačkih kandidata.
Svakako da tome u prilog idu postojeća rješenja u izborima u BiH, kroz zagarantovane kvote žena od 40% i obavezan redoslijed, koji nalaže da određeni broj žena mora biti zastupljen u vrhu liste. Sadašnja zastupljenost žena svakako ohrabruje, jer pokazuje da građanke i građani ne koriste preferencijalno glasanje na štetu žena, već daju podjednaku mogućnost i ženama i muškarcima.
Na nivou kantona je 17% zastupnica, na lokalnom nivou 16% vijećnica (500 od 3 100). Ako to poredimo sa zemljama regiona, Hrvatska trenutno ima poluotvorene liste. One znače da je svaki drugi izabrani kandidat postao zastupnik odlukom birača, čime se smanjuje uticaj stranke na kandidate. Srbija ima zatvorene liste, kvote i redoslijed te 33% poslanica u Narodnoj skupštini. U Crnoj Gori je procenat zastupljenosti žena u Skupštini najmanji i iznosi 16%.
Zakon o ravnopravnosti polova, član devet, ističe da su osoba muškog i ženskog pola jednako prisutne u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Međutim, tek 10% žena su bile nositeljice kandidatskih lista na Opštim izborima 2014. godine. Ukupan broj kandidatskih lista iznosio je 732.
Neki će kao asocijaciju za ravnopravnost i zastupljenost pomisliti na premijerku Republike Srpske Željku Cvijanović, koja je prva žena na poziciji predsjednice neke vlade u BiH. Međutim, taj podatak se nalazi nasuprot činjenici da od ukupno 140 opština i gradova imamo pet načelnica. Kao i to da u entitetskim vladama imamo po četiri žene od ukupno sedamnaest pozicija.
Brojke nisu jedino alarmantno u ovoj priči. Alarmantno je i to da se svakodnevno toleriše diskriminacija, neravnopravnost i vrednovanje na osnovu pola, što je sve redom zabranjeno Zakonom o ravnopravnosti polova. Međutim, kako sprovesti nešto na državnom nivou?
Možda da krenemo od lokalnog na koji možemo djelovati. Da krenemo od svakodnevnog načina življenja i našeg odnosa prema ženama. Bilo da ste žena ili muškarac. Koliko ozbiljno shvatate ženske biznis ideje? Koliko znate o uspješnim ženama? Zašto teško pronalazite imenice za funkcije koje obavljaju i žene? Patrijarhalno društvo je stvorilo atmosferu u kojoj ste žena direktor. Mediji izvještavaju o premijeru uz dodatak ženskog imena. Kada neko spomene množinu od recimo zastupnica reći će zastupnici, ne osjećajući potrebu da doda i nastavak za žene. A taj nastavak znači.
Znači da ste omogućili vidljivost ženama. Da ste rodno senzibilni i da vam je stalo. Jedino tako, malim koracima, možemo zajedno djelovati na više nivoe. Kvote ne bi trebalo da budu misaona imenica, žene ne bi trebalo da budu zastupljene samo zato što su žene. Ali pravilo ravnopravnosti treba biti na snazi u skladu sa svim zakonima, a prvenstveno onim ljudskim.
