Kada kažu da je samo nebo granica, onda zasigurno ne znaju za svemirska prostranstva koja su bekonačna. Mej Džemison je ona koja je oduvijek znala da će ići u svemir. Rođena je 1956. godine u Alabami, a odrasla je u Čikagu. Bila je fascinirana Apolo misijiom, ali je takođe primijetila da niko nalik njoj nije do sada otišao u svemir. Gledajući Zvjezdane staze uvidjela je da je moguće da se ljudi različitih rasa i polova odvaže na zajedničke poslove. Tada je njen uzor postala Lieutenant Uhura. Tokom srednjoškolskog obrazovanja bavila s plesom i produkcijom, ali nije mogla suzbiti svoje snove da jednoga dana baš poput nje ode u svemir.
Nakon završetka srednje škole posvetila se medicini, ali i hemiji pa je upisala hemijski inženjering i afro-američke studije na Stenfordu. Čak i nakon dvije diplome nije bila sigurna da radi ono što želi pa je shvatila da je došao trenutak da ostvari svoje snove. Aplicirala je za članstvo u NASA-i i postala astronautkinja. U konkurenciji od 2000 prijavljenih izabrana je među top petnaest.
Kada kažu da je samo nebo granica, onda zasigurno ne znaju za svemirska prostranstva koja su bekonačna.
U 1992. godini postala je prva Afro-amerikanka koja je otišla u svemir. Na putovanje je ponijela Alfa Kapa Alfa zastavu sestrinstva i poster Džudit Džejmison. Na taj način je željela predstaviti afro-američku kulturu u svemiru. Godinu dana kasnije, napustila je NASA-u i pokrenula nekoliko svojih firmi, uključujući tehnološku Jemison Group Inc. koja se bavi izradom uređaja koji omogućavaju doktorima da nadgledaju stanje pacijenata iz dana u dan, pri tome prateći rad nervnog sistema.
U 1992. godini postala je prva Afro-amerikanka koja je otišla u svemir
Njena želja oduvijek je bila da omogući što većem broju ljudi putoanja u svemir pa je pokrenula projekat 100 year Starship koji želi omogućiti ljudima da putuju svemirom u narednih sto godina. Ujedno će se baviti i proučavanjem novih materijala, energije i goriva pomoću kojih bi se moglo što bolje putovati. Sve to sa ciljem rješavanja ovozemaljskih problema, gledajući zvijezde. Osnovala je i The earth we share naučni kamp za djecu. Za vrijeme boravka u svemiru prvo što je identifikovala bio je njen rodni grad Čikago.
Prva stvar kod osnaživanja je razumijevanje da imate pravo da se uključite, druga je vaš doprinos, a treća je rizik koji ste spremni preuzeti da biste doprinijeli.
Aktivno nastupa i održava javne govore promovišući nauku i tehnologiju, ali i omogućavajući inspirativne i obrazovne poruke mladim ljudima. Želi prenijeti svoje znanje na one na kojima svijet ostaje, jer smatra da se trebaju dodatno aktivirati kako bi smanjili razlike između Amerike i zemalja Trećeg svijeta. Često citira Martina Lutera Kinga koji ne samo da je imao san, već je i radio na njegovom ostvarenju. Velika je humanitarka i aktivistkinja za ljudska prava, jer svojim radom i zalaganjem doprinosi boljem položaju žena širom svijeta. Bila je jedna od počasnih govornica na obilježavanju stogodišnjice Alfa Kapa Alfa sestrinstva, nakon čega je uspostavila i fond za stipendiranje žena koje se žele baviti naukom.
Želi prenijeti svoje znanje na one na kojima svijet ostaje, jer smatra da se trebaju dodatno aktivirati kako bi smanjili razlike između Amerike i zemalja Trećeg svijeta.
Nije prestala vjerovati u ostvarenje svih snova, jer vjeruje da postoji samo jedan problem, a on leži u ljudskim glavama. Sve je moguće ostvariti ako to dovoljno jako želite. Njeni snovi idu mnogo dalje od neba, koje mi na Zemlji često smatramo granicom.
