Kada razmišljamo o ružičastoj boji, vjerovatno zamišljamo djevojčicu u roze haljini, sa rozom igračkom poput barbike ili neke Diznijeve junakinje. Leatrice Eiseman, stručnjakinja za boje i izvršna direktorica Pantone Color Instituta, kaže da je roza, u stvari, nekada smatrana muškom bojom, jer je u starim katalozima i knjigama predstavljana kao boja za dječake.
“Ta boja je povezana sa crvenom, koja je vatrena, strastvena i aktivna, agresivnija. Čak i ako se ublaži, to je boja koja je povezana sa muškarcima”, dodaje Eiseman.
U članku pod nazivom “Pink ili plava”, objavljenom 1918. godine u časopisu “The Infants’ Department”, navedeno je da je opšte prihvaćeno pravilo da je roze za dječake i plava za djevojčice.
“Roza je jača boja i pogodnija je za dječake”, navedeno je u tekstu.
Dakle, kada se to preokrenulo?
U Americi su proizvođači početkom 20. vijeka nastojali da prodaju što više dječije odjeće u boji. Neki proizvođači su tada brendirali rozu boju kao onu za dječake i plavu za djevojčice, i obrnuto. Godine 1927. su već postojale evidentne razlike među pojedinim proizvođačima, koji su te boje smještali uz djevojčice, odnosno dječake.
“Prodavnice Best & Co. na Menhetnu i Marshall Field u Čikagu brendirale su rozu boju kao onu za dječake. Neke druge, poput Macy's na Menhetnu ili Wanamaker's u Filadelfiji su identifikovale ružičastu kao boju za djevojčice”, govori Valerie Steele, direktorica Museum at FIT – the Fashion Institute of Technology, u Njujorku.
Ljudi su baš zbog toga sve više počeli da o rozoj i plavoj boji razmišljaju na taj način. Steele smatra da su slike “The Blue Boy”, na kojoj je dječak u plavom odijelu, i “Pinkie”, na kojoj je djevojčica u rozoj kombinaciji, koje potiču iz 18. vijeka, a dio su kolekcije američkog milionera Henryja Huntingtona, u dobroj mjeri uticale na to da se plava boja sve više tretira kao ona za dječake, a roza za djevojčice.
“Ljudi su počeli da vjeruju da je to pokazatelj kako je stotinama godina plava bila za dječake, a roza za djevojčice. Ali, to nije istina. Ako se osvrnemo na taj period, muškarci i žene su podjedanko nosili te dvije boje”, govori Steele.
Jo Paoletti, akademik i autor knjige “”Pink and Blue: Telling the Girls From the Boys in America”, kaže da danas muškarci mogu da nose rozu boju, a da na taj način ne žele isključivo da pošalju neku poruku. Recimo, da svojom rozom kravatom ili majicom poruče da ne vjeruju u podjele prema polu. Eiseman se slaže da je došlo do porasta upotrebi roze boje među muškarcima.
“Roza boja je sve pristunija među muškarcima i generalno mislim da mlađe generacije jednostavno neće imati predrasude da je to ženska boja i samim tim problem da je nose, kao što je to bio slučaj s njihovim očevima ili djedovima, koji su na neki načim imali urođen otpor prema njoj. Stvari se ipak mijenjaju”, kaže ona.
Paoletti vjeruje da ćemo vremenom dosegnuti svijest da je roza samo boja i podsjeća da su u kasnim 1800-im, ako bi mlada žena nosila crno, ljudi pretpostavljali da joj je neko umro i da je bila u žalosti.
“Sada, kad neko vidi mladu ženu obučenu u crno, ne pita je da li joj je neko umro. To je samo boja”, dodaje on.