Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Postoji li čovjek koji bar jednom u životu nije mrzio vlastitog oca?

Dobar dio onog što sam ovih dana napisalao Severini i Milanu dočekan je komentarom o tome kako ću sve to shvatiti „kad budem imala svoje“.

Marina Radoš

Nove generacije žena na eksjugoslovenskom Facebooku, kako već jednom napisah, umišljaju da porodom postaju eksperti za sve društvenopolitičke teme u zemlji, svijetu i galaksiji.

Osim što znaju sve, postale su i vidovite i točno upućene u strogo čuvane tajne zagrebačkog  Općinskog suda na kojemu je presuda kojom se Aleksandar seli kod oca. Kult majke koji stvaraju i drže žene na Balkanu ponekad je prekrasan, a ponekad jeziv i to upravo u ovakvim slučajevima kada rulja potpuno anulira ulogu oca u životu jednog djeteta.

U romanu Braća Karamazovi u jednom trenutku se Ivan Karamazov pita: „Postoji li čovjek koji bar jednom u životu nije mrzio vlastitog oca?“. Sudeći po komentarima na slučaj Severina, izgleda da se na Balkanu ljudima to događa češće nego priznaju. 

Ima sličnih priča i u seljačkoj primopredaji. Nikad neću zaboraviti priču o čovjeku kojemu je žena zaprijetila da će otići ako se ne popravi prema njoj, a on joj rekao da slobodno ode.

„Ali, odvest ću i djecu“, rekla mu je prijeteći.

„Nećeš ih valjda meni ostavljat’?“, odgovorio je protupitanjem. I to je mnogima normalno, smiješno, duhovito.

Sudeći po komentarima, opet, na slučaj Severina, prosječan otac nesposoban je brinuti se o djetetu ukoliko ta briga ne računa igranje nogometa ili jednu odgojno-vaspitnu iza ušiju. Prosječan otac, sudeći po ekipi na Facebooku, nije sposoban pisati zadaću s djetetom, kupiti mu patike ili pomoći da jede.

Kult oca koji je u životu djeteta na Balkanu do sada bio sporedna figura koja u kuću donosi novac i strogost zauvijek je ostala živjeti u nekima od nas.

Mi koje još nismo otkrile čari majčinstva i potpuno smo zakinute za svo znanje svijeta iz priče o nesretnoj Severini i Milanu Popoviću možemo možda i naučiti neke stvari. I ne zaboravite, puno više znamo o dobrim majkama mi koji smo imali dobre majke, nego u trenutku kad postanemo (dobre) majke.

Dakle, mačke, zapišite ovako:

  1. Nisu svi očevi hladnokrvni stranci kojih se moraš bojati pola života. Naprotiv, postoje tate koje obožavaju svoju djecu na način koji ovi prvi navedeni smatraju pičkastim.
  2. Nije sramota niti išta neobično kupati, presvlačiti i hraniti dijete. Nećete vjerovati, to neke tate i rade.
  3. Nisu svim očevima djeca teret kao ovom iz seljačke primopredaje (pogledaj gore)
  4. Ipak, pazite s kim pravite djecu. Sve greške se mogu ispraviti osim te.
  5. Fatalne ljubavi kakva je bila Severinina i Milanova su super, al rijetko kada se završavaju u staračkom domu.
  6. Jednog dana ćete se možda sjetiti svog komentara o ocu monstrumu koji je majci oduzeo dijete kada, ne daj bože, nađete nekog nemonstruma koji će vam rado prepustiti svu brigu oko djeteta. Dok budete pišale s djetetom pored školjke.
  7. Severini, naravno, želim da se vrati dijete na skrb. Jer ovo nije priča o lošoj majci, nego o lošim očevima koji su tisućama ljudi upropastili živote i percepciju.

 

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije