MedicinanajnovijeRadoznala Lola

Šta možemo naučiti od pandemije španske gripe?

Kako ulazimo u treću godinu pandemije koronavirusa, a broj umrlih širom svijeta dostiže vrhunac, pandemija gripe iz 1918. godine može nam dati uvid u to kako bi se ovo istorijsko poglavlje moglo završiti.

Prevela: Anja Delić Redakcija

washingtonpost.com

Ali, “završetak”, kada su u pitanju virusi poput ovih, je pogrešna riječ. Stručnjaci pretpostavljaju da će novi koronavirus vjerovatno preći iz smrtonosnog u blažu, sezonsku smetnju.

Međutim, prethodno iskustvo nam sugeriše da bismo mogli imati puno više problema ako ne budemo na oprezu.

Španska pandemija je trajala dugo nakon 1918., njenog početka. Dvije godine nakon što je počela, baš kada su zvaničnici proglašavali pobjedu, a gradovi ublažavali ograničenja, četvrti talas je pogodio dijelove svijeta, donoseći veliki broj slučajeva koji su gurnuli bolnice na rub kolapsa.

Na početku, virus nije izgledao tako opasno: prvi talas u proljeće 2018. je bio relativno blag. Ali, krajem jeseni, vratio se sa osvetom, vjerovatno nakon što je mutirao. Drugi talas je zahvatio ljude širom svijeta. Ulični automobili su pretvoreni u mrtvačka kola, dok su sveštenici sakupljali tijela konjskim zapregama.

Samo tokom drugog talasa, više je Amerikanaca umrlo od gripe nego što je umrlo u Prvom svjetskom ratu, Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu i Vijetnamskom ratu zajedno.

Do zime 1919-1920., Amerikanci su bili umorni od svakodnevnih ograničenja. Gotovo sva zdravstvena ograničenja – kao što su nošenje maski, socijalno distanciranje i zatvaranje škola – su ukinuta.

Brzi povratak javnim okupljanjima doveo je do povećanja broja slučajeva. U tom trenutku, političari su ili krivili neodgovornost ljudi za ponovnu pojavu virusa ili su umanjili njegovu ozbiljnost.

Četvrti talas nije bio vijest na naslovnim stranama kao prethodni. Izvještavanje se često svodilo na sitne paragrafe, izvještavajući o hiljadama novih slučajeva na sedmičnoj ili čak dnevnoj bazi.

Iako četvrti talas nije uspio da dobije istu medijsku pažnju kao prethodnici, to nije bio slučaj zbog manjka smrtnih slučajeva. U tom periodu, od decembra 1919. do aprila 1920., je umrlo više ljudi nego za vrijeme prvog i trećeg talasa.

Javno zdravstvo je zapravo moglo pridonijeti nastanku četvrtog talasa zbog ograničavanja širenja virusa u prethodnim talasima. Međutim, i dalje nije preporučljivo pustiti virus da divlja, rekao je Wan Yang, docent epidemiologije na Univerzitetu Columbia.

“Više infekcija takođe može dovesti do više mutacija, stvarajući novu varijantu virusa koja može narušiti vaš prethodno stečeni imunitet”, rekao je Yang.

Virusi gripe i koronavirusi su genetski različiti, tako da nije moguće napraviti direktno poređenje sa pandemijom iz 1918. godine. Ipak, možemo dobiti mali uvid u našu budućnost gledajući prošlost. Virus gripe iz 1918. godine je na kraju postao blaži.

Sada je to ”dio svake sezonske gripe koju imamo”, rekla je Anna Reid, izvršna direktorica Nacionalnog centra za naučno obrazovanje. Njena istraživanja su pokazala da su neki genetski aspekti virusa iz 1918. godine i dalje prisutni u novim epidemijama.

“Na kraju će svi na svijetu imati neki osnovni nivo imuniteta na ovaj koronavirus, pa čak i kada mutira u novi soj, ljudi neće biti potpuno ranjivi na njega”, rekla je Reid.

Najbolje čemu se možemo nadati sa trenutnom pandemijom je evolucija koja je slična virusu gripe. “Mislim da virus ostaje sa nama”, rekao je Yang o novom koronavirusu. “Ne mislim da je eliminacija moguća ili čak realna u ovom trenutku.

Jedino čemu se možemo nadati je da ćemo moći u budućnosti mirnije živjeti sa ovim virusom.”

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije