Tehnička ekipa Instituta za biologiju mora juče je iz mreže spasila mladunče delfina, što ne bi bila ovolika vijest da otac deflin nije došao da potraži njihovu pomoć. Kao da je znao kome treba da se obrati.
Vijeko Barić, domar u Institutu, prvi je primijetio neobično ponašanje odraslog para delfina.
“Moje radne prostorije se nalaze odmah uz more. Primijetio sam da su delfini došli uz kraj. Vidim- kačaju, motaju se dva delfina, jedan odlazi i dolazi. Zapravo jedan stoji, a drugi zaranja i izranja pored njega.
Shvatio sam da se jedan od delfina zapleo u mrežu,” kaže za naš radio vođa akcije spašavanja, kome su u pomoć veoma brzo pritekle kolege- baštovan i kapetan istraživačkog broda, te su isplovili da vide o čemu je riječ.
Zanimljivo je da su delfini baš u smjeru Instituta odvukli senj od mreže popunice u koju se zaplelo njihovo mladunče, a koju su podigli sa dna, po Barićevim riječima sa dubine od oko 17 metara. Pomoć su potražili na pravom mjestu, ekipa Instituta je brzo reagovala.
“Vidio sam senj, povukli smo mrežu i uspjeli da oslobodimo mladunče, koje nije bilo ozlijeđeno,” kaže Vijeko za naš radio ne krijući neizmjernu radost i ponos.
“Kad smo ga oslobodili, roditelji su ga bukvalno uzeli u zagrljaj, a otac nam je uputio krik koji se ne usudim ponoviti, jer bih ga pokvario svojim glasom.
Ali, pamtiću to hvala do kraja života. Izvodili su neki svoj ples za nas još dugo, sigurno dva minuta, onda nas još jednom pozravili i otplivali svojim putem,” podijelio je utiske domar Instituta za biologiju mora, koji za sebe kaže da ima “kurioznu naviku da svako malo gleda u more,” čemu ima zahvaliti za ovo plemenito i divno iskustvo.
Preuzeto sa: radiotivat.com
