Niko nije varao. Niko nije lagao. Niko nije otišao.
Ponekad jednostavno prestanemo da budemo dovoljno prisutni. Više nam ne pravi razliku ako nisu u našem životu. Ne dajemo koliko dobijamo. Ne čini se kao da smo usamljeniji. Prestajemo biti iskreni (a ovo ne mora biti o nečemu važnom kao što je viđanje sa nekim drugim).
Nakon godina provedenih sa svojim zaručnikom, shvatila sam nešto što prije nisam primjećivala. Nikada se nisam brinula za nas. Budući da sam onaj partner koji je opsjednut planiranjem, uvijek sam se brinula o budućim planovima i koracima u našim životima, ali nikada o nama.
A to je nešto što mnogi parovi nikada ne uviđaju.
Čula sam žene u vezama kako govore: “Nijednom se muškarcu ne može vjerovati” ili “Ne vjerujem čak ni svojoj sjeni”.
Čak sam čula i muškarce i žene kako govore: “Da, normalno je da se zaljubljenost prođe u braku, a sve se pretvara u poštovanje i dobar odnos.”
Neki su čak govorili meni i mom partneru kada smo tek počeli izlaziti da je naša strast zbog “medenog mjeseca”. Pa, prošlo je pet najnevjerovatnijih i najgorih godina, a ipak, naša ljubav postaje sve strastvenija i vatrenija sa danima koji prolaze.
Dakle, odljubljivanje je mogućnost, a ne sigurni kraj svake veze, i što je najvažnije, ono je posljedica odluka jednog od partnera (ili oboje).
Evo pet (od mnogih) razloga zašto se ponekad odljubljujemo:
- Nisu prisutni (dovoljno).
Nisu svi navikli nekoga drugoga stavljati na prvo mjesto, pogotovo ako već dugo žive samostalno, a postali su sami sebi prioritet.
I prije nego što se neko osjeti uvrijeđenim zbog ovoga što sam rekla, jeste, dobro je brinuti se o sebi i svojim potrebama, ali kada smo u vezi, moramo misliti i na svoje partnere i njihove potrebe. Više nismo sami.
Sada imamo saputnika. I moramo se brinuti za njih i dati im do znanja da to činimo.
Nedostatak prisutnosti učiniće da se osjećaju kao da nam nije stalo do njih, da nam nisu na pameti, da nam je jednostavno više stalo do manje važnih stvari od njih.
- Naše potrebe postaju drugačije.
Nije samo jedan partner kriv. Ponekad, s vremenom, naši interesi i potrebe polako postaju drugačije, a pronalaženje kompromisa među svim odlukama koje moramo donijeti se pretvara u nerješivu matematičku jednačinu. U ovom slučaju, koliko god neka potreba postala velika, važno je da partneri procijene da li je žrtvovanje te potrebe vrijedno toga ili će to kasnije dovesti do ogorčenja.
Jer u zdravoj vezi, sklonost kompromisu, a ne žrtvovanju, će nas odvratiti od mogućeg budućeg zamijeranja.
- Njihovo ponašanje se mijenja kada izađete iz balona napravljenog samo za vas dvoje.
Kada se zaljubimo u nekoga, ponekad se desi da nas dvoje provodimo većinu vremena sami… na početku. Ali na kraju, za većinu ljudi, ta osoba upozna našu porodicu, grupu prijatelja i ljude koji nas okružuju.
Možda će se slagati sa našom porodicom, a možda i ne. A na osnovu njihovog ponašanja sa drugim ljudima otkrivamo nove stvari u vezi sa njima koje ranije nismo mogli da vidimo.
- Patimo od izbjegavanja emocija.
Svi imamo negativna osjećanja koja treba da obradimo i sa kojima se nosimo, pogotovo u vezama. Ako nam naš partner ne dozvoljava da se izrazimo, onda možemo početi da se suzdržavamo i prestajemo biti iskreni prema sebi.
I na kraju, kada sipamo vodu u već punu šolju, voda će se preliti. Isto se dešava sa vašim negativnim osjećanjima.
- Projektuju svoje probleme na nas.
Defanzivnost. Osjetljivost. Pretjerivanje. Optužbe.
Sve su to znaci projekcije. Kada naš partner počinje da nas optužuje za stvari koje on osjeća, vrijeme je da budemo iskreni sa njima i da ih pitamo šta se dešava.
Ali kod nekih ljudi čak ni iskrenost ni otvoren razgovor nisu dovoljni da im pomognu da izađu iz ove faze “projekcije”, za koju se ispostavlja da uopšte nije faza.
