Više je više
Na putovanjima je pretraživala modne ateliere dizajnera kao što su Valentino, Lanvin, Dior, Ricci i Jean-Louis Scherrer u potrazi za unikatnim oglednim primjercima te prekapala po tuniskim i turskim tržnicama gdje se u ono doba moglo još naći svašta. Posebno je uvijek padala na krupne komade nakita, neke tako teške da ih je jedva nosila – ogrlice za konje pod kojima se ljudski vrat svija, goleme narukvice koje nosi nanizane do lakta.
– Diskretan nakit nije za mene, previše mi je prčkav. Moj muž imao je sreću što me nikad nije privlačilo pravo drago kamenje – rekla je Apfel. No, stil je mnogo više od kupovanja.
– Ljudi misle da ja samo kupujem, ali to nije istina – tvrdi Apfel koja je svoj izgled jednom opisala kao “ili barok ili zen – sve između ide mi na živce”.
Na živce joj idu i elegantne dame koje slijepo slijede trenutnu modu i oblače se besprijekorno, ali ukočeno i dosadno, kao i žene koje odjeću doživljavaju kao vrijednu zbirku, a ne izvor veselja.
– Jednom mi je neka gospođa pokazala svojih 15 hiljada skupocjenih odjevnih komada i kad je izvadila jednu prekrasnu dizajnersku haljinu, rekla sam joj: “O, sigurno uživate kad je nosite!” No, vlasnica joj je odgovorila: “Kad je nosim? Pa to je dio moje zbirke. Zbirka se ne nosi!” “U tom slučaju, ja nemam zbirku” – odlučno je rekla Apfel.
Uživajući u slobodi kombiniranja, Iris se nametnula kao prepoznatljiva figura na društvenoj sceni New Yorka, posebno nakon što je počela nositi naočale.
– Trebale su mi naočale zbog vida i onda sam ih zbilja nabavila, u punom smislu riječi. Kao što sam rekla, ništa ne radim na pola – objasnila je Apfel.
Dizajnirala je kolekciju torbi koje su se prodavale u njujorškoj robnoj kući Henri Bendel.
Oduševila modni svijet
Ona i Carl vodili su firmu do 1992. kad su oboje otišli u penziju. A onda ju je 2005. Harold Koda, kustos Metropolitan Muzeja, upitao bi li pristala izložiti svoj nakit i modne dodatke.
– Zaključio je kako je glupo izložiti dodatke izvan konteksta pa me pitao smije li uzeti i nekoliko mojih odjevnih kombinacija, možda pet… Rekla sam da može pa su mi pretražili sve ormare, ladice i kutije i završili s 82 kombinacije – kaže Apfel koja je tad duhovito izjavila: – Uvijek sam mislila da moraš biti pokojan da bi imao izložbu u Metu.
Izložba je oduševila i modni svijet i široku publiku, a među tisućama posjetitelja bili su i velikani kao što su Karl Lagerfeld, Carla Fendi i Giorgio Armani te Hervé Pierre Braillard iz modne kuće Carolina Herrera koji je uzviknuo: – O ovome će se pričati!
I doista se pričalo. Upravo je ta izložba Iris iz ekscentrične, pomalo ćaknute dame pretvorila u modnu ikonu i donijela joj neslućenu slavu. No, to je nije promijenilo.
– Zahvalna sam što mi se sve to dogodilo u ovako kasnim godinama, ali katkad se ne mogu prestati smijati, jer sam ispod svega ista kakva sam uvijek bila – rekla je Iris, koja je ostala i jednako izravna u kritikama onog što joj se ne sviđa. Posebno je oštra prema stanovnicima svojeg voljenog New Yorka.
– Nekad su, 1950-ih, svi u New Yorku izgledali božanstveno. Danas kad ljeti hodam po Petoj aveniji, dođe mi da povraćam. Izgleda da ljudi što su deblji i ružniji, nose manje odjeće. Kratke hlače i japanke i tijesne traperice na beskrajno širokim stražnjicama. Ljude koji se tako odijevaju trebalo bi slati u zatvor. Posebno one koji nose stretch traperice veće od konfekcijskog broja 42, to treba zabraniti – užasavala se Apfel u jednom intervjuu, a priznala je i kako joj je bilo drago kad je shvatila da svojim izgledom utječe na ljude.
– Mnoge su mi žene rekle kako im moj stil odiše duhom slobode, nesputanosti. Mislim da su shvatile da, kad se ne odijevaš kao svi ostali, ne moraš ni misliti kao svi ostali – kaže Apfel koja se u mišljenju opire svim konvencijama.
Tako se, primjerice, zgraža nad trendom čišćenja stana od svega suvišnoga jer, kako kaže, obožava gomilati stvari.
– Mislim da totalni minimalizam u domu otkriva da nema povijesti i nema duše i to mi je nekako tužno. Divno je biti okružen stvarima koje volite i živjeti s uspomenama – izjavila je jednom Apfel. Unatoč godinama, nikad se nije podvrgnula nikakvom estetskom zahvatu niti je promijenila stil. I dalje katkad navuče svoje omiljene traperice – od najjeftinijih levisica ili onih marke Old Navy do luksuznih Cavallijevih – te ih kombinira s nekim od čudesnih komada iz svoje garderobe, s gotovo djetinjim veseljem, zbog kojeg je do danas ostala mlada duhom ili – kako je sama za sebe rekla – najstarija tinejdžerica na svijetu.
Jazz i moda
Svoj stil odijevanja Iris Apfel katkad uspoređuje s jazzom, jer se dobar jazz sastoji od improvizacija i usvaja elemente iz različitih kultura.
– A upravo tako ja pristupam odijevanju – objašnjava veselo Apfel, koja je jednom, još kao djevojka, bila na koncertu Dukea Ellingtona u New Yorku. Kad je poslije svirke pokucala na vrata Dukeove garderobe da čestita velikom glazbeniku, otvorio joj je trubač Ray Nance koji ju je odmjerio od glave do pete, uočio njezine elegantne hlače i rekao: ‘Gledaj ti to! Reci mi kod koga šiješ odjeću?’ Nance ju je zatim predstavio Dukeu s kojim se odmah sprijateljila.
Prsten za život
Carl Apfel je gotovo sve vrijeme što ga je proveo u braku s Iris na prstu jedne ruke nosio veliki zlatni egipatski prsten s natpisom ‘Gdje je kuća oca tvojeg’. Prsten mu je kupila Iris dok su za jednog posjeta Dublinu 1950-ih pretraživali staretinarnice, premda zapravo nije bio na prodaju, nego ga je antikvar na njezin nagovor skinuo s prsta.
Carl ga je nataknuo na svoj prst i shvatio da ga više ne može skinuti pa ga je nosio gotovo sedam desetljeća. Dva dana prije smrti prsten mu je pao s ruke.
