“Radim kao konobarica u jednom malo ozbiljnijem kafiću. Nije da baš moram nositi kravatu, ali svejedno, postoji neka malo viša razina profesionalnosti koja se očekuje, kako od osoblja, tako i od gostiju. Radila sam prije toga u birtiji koja je na drugoj strani spektra i ovakav pristup mi više odgovara. Ono što me užasno živcira su roditelji koji dođu na kavu sa svojim frendovima i djecom i onda se ponašaju kao da su došli na dječje igralište. Djeca trče po lokalu, vrište, penju se po šanku, iza šanka, ispod šanka… A ne smiješ im ništa reći, jer će se inače užasno uvrijediti”, napisala je pa podijelila situaciju kojoj je svjedočila toga dana.
“Danas mi je jedna mala naročito digla tlak. Ima oko pet godina, po mojoj procjeni. Prvo dobrih 10 minuta trči po cijeloj terasi i kafiću. Ostali gosti se okreću, pogledavaju, jedino njeni roditelji ne trzaju. Maltene je ušla u šank i pokušala uzeti paketić Cedevite. Opomenula sam ju da to ne može raditi. Onda su joj roditelji dali snop ključeva da se njima igra, iako je na terasi kutija dječjih igračaka, baš zato da bi se djeca imala s čim zabavljati dok roditelji ispijaju kavu. Počela je gurati ključeve u bravu vrata od kafića. Mislila sam da će je brzo proći ta fascinacija, ali nije, pa sam je lijepo zamolila da to ne radi. Potpuno me izignorirala”, nastavila je.
Još jednom je opomenula dijete, a na kraju prišla njezinoj mami i zamolila je da je smiri i opomene da ne gura ključeve u bravu kako se nešto ne bi potrgalo.
“Ona je meni uvrijeđeno odgovorila: ‘Ma kaj bi se potrgalo?’ Nije bila bezobrazna, ali u pogledu joj se vidjelo da mi je zamjerila. Nisu mi ostavili bakšiš”, dodaje konobarica pa se pita zar su (većinom mladi) roditelji takvi.
“Ako si već ne možeš kontrolirati dijete, onda ga nemoj voditi u kafiće, gdje njegov nestašluk ometa druge koji su došli u miru popiti kavu. Gdje je sram?” pita se.
I za kraj je ostavila još jednu anegdotu koja ju je izbacila iz takta.
“Prije nekoliko tjedana je mlada majka nasred terase mijenjala pelenu djetetu i onda je ostavila ispod stola. Za početak, mogla si to u autu obaviti, ali da ne možeš ni baciti prljavu pelenu u smeće? Ne kužim.”
Ljudi su se u komentari u većini složili s njom.
“Što sam stariji, sve mi je jasnije zašto postoje restorani u kojima je zabranjen ulaz djeci”, ističe jedan korisnik.
“U potpunosti te razumijem. Kad idem na kavu s djetetom, isključivo biram kafić koji ima zanimaciju za dijete. Parkić, tobogan, itd. U Zadru ih ima par komada, i svi roditelji idu u takve kafiće. Ja svojoj ne dam da ide oko drugih stolova i šanka. Ako se i nađem u kafiću koji nije kid friendly, obavezno sjedi sa mnom za stolom i priča sa mnom dok ja ne popijem kavu. Napravi nered za stolom, ali obavezno je tu bakšiš za konobara/icu kad je takva situacija. Roditelji koji djetetu sve dopuštaju u kafiću koji nije kid friendly su nemarni i boli ih briga za tebe i taj kafić. Takvi gosti ti ni ne trebaju”, kaže drugi.
“Nije dijete krivo, nego retardirani roditelj. Kažem kao roditelj”, smatra treći.
“Jer su i sami ti roditelji neodgojena derišta i njima je ponašanje njihovog djeteta potpuno normalno i poželjno”, nastavlja četvrti.
Peta osoba kaže da je problem u tome što roditelji u današnje vrijeme nemaju alate kojima bi kaznili dijete.
“Jedan od problema je i u tome što ‘lupanje’ djeteta po dupetu više nije dopušteno, a roditelji nemaju vještine koje bi im pomogle da na drugi način discipliniraju djecu. Lako je psiholozima reći ‘radite ovako s djecom, pričajte onako’, ali oni su za to školovani i rad s ljudima im je struka.”
