Da li nam je stvarno potreban i Ježurko?

Sjećam se, kad sam ja bila u školi, i mi smo imali časopise. Ta sreća i ta radost što i ja mogu kod kuće da imam neke novine – kao i mama i tata. Posebno što se to kupuje u školi. Fenomenalan osjećaj.

Učiteljica nam je nekoliko puta naglasila da nije neophodno, da se taj sadržaj neće koristiti u školi i na času, ali da je djeci svakako zabavno ispunjavanje toga, ukoliko neće novine avršiti na dnu neke ladice.

I prije nego što je Lola krenula u školu, imale smo dogovor da ćemo iz njene kasice kupovati Ježurka.

Zašto?

1. Zato što će tako ona imati osjećaj da sama sebi kupuje nešto, i to novine!

2. Zato što je sadržaj stvarno zanimljiv, traži aktivnost, koncentraciju, a zabavno je

3. Sadržaj je prilagođen nastavnom planu i programu koji prate, pa ako već hoćete da sklonite djecu s telefona, dajte im časopis

4. Pored obaveznih sadržaja koje imaju u školi, dopada mi se ideja da iz škole donese nešto što je i zabavno, pa da i to bude poveznica s učenjem

5. Zar ovo nije odlična prilika da sjednete zajedno za sto i 10ak minuta radite aktivnosti iz Ježurka? Sve te materijale posmatram tako.

Da li je skupo? Trenutno je sve oko nas skupo. Juče sam ušla u prodavnicu po dopunu za frižider, one neke stvari koje nas dvije prve pojedemo. Sabirala sam do kuće, nazvala Jelenu, nije mi bilo jasno šta je 30 KM.

Da li joj je to potrebno? Kako god okrenem, moj odgovor je jeste. Mi smo skupljali sve brojeve Školarke (čini mi se da se tako zvao časopis u Pančevu), poredili rezultate i vraćali se da vidimo da nije ostalo još nešto što treba popuniti.

Preskočićemo Skechers patike koje svijetle, kupiti obične i uložiti 4 KM mjesečno u zabavu. Ko zna, možda i meni dozvoli da se i ja s njom zabavim.

A sigurno ćemo poslati i neki rad Ježurku.

Zamislite tu radost – rad objavljen u novinama! A imali smo ih i mi.