Imala sam baš nešto malo godina kad sam se prvi put susrela sa osmoglavom aždajom koja umije da bude i umiljata. U narodu poznatija kao PMS. Poznata po tome što je žene priznaju i nadaju se muškarcima koji će uspjeti svaki mjesec da je eutanaziraju, a muškarci pojavu PMS-a karakterišu kao izmišljotinu.
Bilo kako bilo, riješimo dileme jednom za sva vremena. Dame i gospodo, PMS postoji.
Kad me prođe PMS pokušam da se samoanaliziram i doskočim mu sljedeći mjesec sa pametno smišljenim planom jer ga poznajem. Ali ne. Ne poznajem ga. Ili ne poznajem sebe.
PMS je ono kad hoćeš, a nećeš, mada si mogla, iako nisi sigurna i ako te još neko pita popizdićeš, a ako te ne pita rasplakaćeš se jer te zanemaruju.
To su oni trenuci kad bi voljela da pojedeš Alisin kolačić za smanjivanje i sakriješ se u rupu nekog miša pa da zajedno dijelite sir. Ali bi, ako je ikako moguće, voljela da dobiješ i Alisin kolačić od kojeg se raste pa da cijelom svijetu pokažeš ko si i od čega si sastavljena. Nevjerovatno je koliko te to psihofizičko stanje, etiketirano sa tri slova, dovodi u stanje prevelike naglašenosti svega. Od grudi koje iskaču iz grudnjaka, do srca koje iskače iz grudi.
PMS je ono kad si neuračunljiva, ali bi voljela da se sabereš s nekim dok te PMS ne oduzme.
PMS je kao koktel pun alkohola za koji ne znaš hoće li te opiti ili ubiti.
Tih nekoliko dana traje kao sto godina samoće. Natjera te da se preispitaš hiljadu puta, rezervišeš termine za sve plastične operacije, zaprosiš prvog frajera na ulici i uzmeš sladoled sa 12 kugli pa ne obrišeš nos kad upadne u sladoledno brdo.
PMS je glad koja je sita, naspavanost koja zijeva, suva suza, osmijeh koji se ne čuje, zagrljaj jednom rukom, uzdah teži od slona, samoća koja traži pažnju.
PMS je sva ženina krhkost i sva ludila s kojima mora da živi svakodnevno pa jednom mjesečno mora da ih pusti na igralište u pjesak. Pa im, kad odlaze, kad PMS prolazi, redovno recituje Popu i “Vrati mi moje krpice”.
Nevjerovatno je koliko te to psihofizičko stanje, etiketirano sa tri slova, dovodi u stanje prevelike naglašenosti svega. Od grudi koje iskaču iz grudnjaka, do srca koje iskače iz grudi.
A znam ja i žene koje tvrde da nemaju PMS. Da to njih ne dotiče. To su iste one za koje nisi siguran da su ikad plakale jer sva svoja toliko ljubomorno čuvaju da ih i od sebe sakriju. To su one uvijek ispeglane, sređene, žene sa tetoviranim ISO standardom koje se lome i krše kad se sva svjetla pogase i ni same sebe ne vide. I one imaju PMS samo su u fazonu “šta vas briga za moje slabosti?”.
Koliko god komplikovano to troslovno stanje (ili sranje, kako vam je draže) izgledalo, uputstvo za preživljavanje tih nekoliko dana je jednostavno. Prejednostavno. Žene, ne pokušavajte da ga kontrolišete. Nemoguće je. Poenta je pokušati se okružiti ljudima koji vas zaista vole. Onima na koje ste pomislili kad ste pročitali “zaista vole”. Pa nek su njima Bog i ostala mitska bića na pomoći.
A znam ja i žene koje tvrde da nemaju PMS. Da to njih ne dotiče. To su one uvijek ispeglane, sređene, žene sa tetoviranim ISO standardom koje se lome i krše kad se sva svjetla pogase i ni same sebe ne vide.
Partneri, volite nas.
Recite da smo lijepe, iako tih dana baš i nismo jer od haosa u glavi nismo u stanju da mislimo na haos na sebi.
Zagrlite nas češće nego što to radite inače jer ćete jedino tako spriječiti (samo)ubistvo.
Poslije treće čokolade, donesite i četvrtu i nemojte NI SLUČAJNO spomenuti da smo riječ na d.
Ako galamimo, ćutite. Pa minute ćutnje preračunajte u orgazme koje ćemo otplatiti kad se vratimo sebi.
Volite li vi svoju ženu?
