Tom prilikom osinvač PLANJAXA, Bajruzin Hajro Planjac, poznati i priznati pisac za djecu i omladinu utemeljio je DJEČIJI OSMIJEH, nagradu za najbolju knjigu za djecu i omladinu, vrijednu 5.000,00 KM, medalju i ime i prezime laureata uklesano u kamenu stijenu u Pjesničkom parku u poslovno-obrazovnom kompleksu PLANJAX GROUP.
Drugoplasiranim i trećeplasiranim autorima pripasće plaketa DJEČIJI OSMIJEH i želje za bolji rezultat narednog konkursa.
Nakon uvida u desetak knjiga pristiglih na konkurs za najbolju knjigu za djecu i omladinu „Dječiji osmijeh“, a koji je bio otvoren od 1. 1. 2022. do 31. 12. 2022. godine, najboljim knjigama proglašene su:
• Prva nagrada: Šimo Ešić, „Pustolovine Žirka Nemirka“
• Druga nagrada: Adnan Jašarević, „Nedovršeni svijet“
• Treća nagrada: Jagoda Iličić, „Kućica na Mjesecu“
„Pustolovine Žirka Nemirka“ Šime Ešića žanrovski je izrazito neobična i inovativna zbirka kratkih priča prstenaste kompozicije koja po svom lajtmotivu – avanturama glavnog lika, tj. nestašnog žira Žirka Nemirka – pomalo podsjeća na avanturistički dječiji roman. U deset kratkih, ali urnebesno interesantnih priča u nastavcima, od prve „Žirko polazi u svijet“ do posljednje „Šeširić je pronađen“, knjiga predstavlja uzbudljivu priču o temeljnim i očekivanim izazovima odrastanja, ali i o posve neplaniranim i iznenadnim životnim izazovima također. Knjiga „Pustolovine Žirka Nemirka“ knjiga je o dječijoj naivnosti i stabilnosti koju porodica pruža djeci, o neminovnosti dječijeg osamostavljivanja, o ljepoti spontanosti, ali i o opasnosti koju radoznalost
nosi, o važnosti mudrih samostalnih životnih odabira i istrajnosti, o učenju razlikovanja dobra od zla, o važnosti snalaženja i prilagođavanja novonastalim neplaniranim životnim dešavanjima te svim ljepotama, ali i nedaćama koje taj, nadasve pustolovni put nosi. Antropomorfno prikazan kao radoznali dječak, a ustvari neiskusni i nestašni Žirko Nemirko, po nagovoru ljubomornog i krajnje nedobronamjernog susjeda Žira Zelenka, bez dubljeg razmišljanja, dječački naivno i nespretno, napušta rodni hrast u želji da otkrije nepoznate čarolije svijeta. Žirko Nemirko, zapravo, u nemiru svom skače s rodne grančice u neki drugi život, za koji čvrsto vjeruje da će mu donijeti više uzbuđenja i mogućnosti.
„Svijet, sigurno, nije samo jedna grančica. Velik je i ko zna šta ga u njemu očekuje ako se osmjeli poći.“
Međutim, već pri prvom skoku s rodne grančice ostaje bez svog zelenog šeširića te doživljava prvo u nizu razočarenja, sam i bez sigurne zaštite rodnog hrasta i njegovih grančica. Njegovo otkrivanje uzbudljivog svijeta, a u koji je ishitreno skočio s rodnog hrasta, uglavnom se, zapravo, svede na potragu za vlastitim izgubljenim šeširićem, i toneizvjesnim i opasnim putem preko osam livada i njiva do Djeda Skakavca, koji zna tajnu o izgubljenom šeširiću.
U tom smislu, moglo bi se reći da knjiga „Pustolovine Žirka Nemirka“, iako je primarno štivo za djecu, propituje čak i problem mogućeg gubitka identiteta te važnost stalnog i pustolovnog traganja za razumijevanjem i upoznavanjem sebe i vlastitog bića, potvrđujući da je dječija književnost mnogo više od „tek književnosti za djecu“. To da je vlastito samoupoznavanje, samonjegovanje i samoprihvatanje najveći preduvjet za upoznavanje, poštivanje i prihvatanje od strane drugih, i šire je važna misao ove knjige.
Urnebesno putovanje Žirka Nemirka, odnosno njegova pustolovna potraga za vlastitim šeširićem, u knjizi je propraćeno izvanrednim opisima prirode, a po kojima Šime Ešić, između svega ostalog, i jeste jedan od najboljih savremenih bosansko-hercegovačkih pisaca za djecu:
„Istok se rumenio kao stidljiva djevojčica. Sunce se spremalo da odskoči još više. Jedna raspjevana ševa odlepršala je visoko u nebo. Od silne visine zavrtjelo joj se u glavi. Zvončić se hihotao tako glasno da je sa obližnjih travčica spadala rosa.“
Na svom putu potrage, slično kao Mali Princ, Žirko Nemirko sreće, uz različita iskušenja, zgode i nezgode, cijelu paletu antropomorfno prikazanih različitih životinjskih, biljnih i drugih likova: od nezainteresiranog mrava koji mu ne želi pomoći da pronađe šeširić, preko pažljivog Maslačka koji mu ponudi bratovu kosu kao postelju da prilegne i odmori… nevaljalog vjetra koji mu je i odnio šeširić, a sad ubija maslačke i ruši sve pred sobom, ali i piruckavog vjetrića…, pa do Zelene Žabe koja ga spašava od utapanja i gotovo sigurne smrti, dva nestašna leptira, gljivice koja mu napravi sok od listića djeteline, proždrljivih svinja i dalje…
„Vjetrić je piruckao po poljani i šaputao neke malecke tajne na uho poljskoj ljubičici.
Pravio se da ništa ne zna o nestalom šeširiću.“
U posljednoj priči u knjizi Žirko Nemirko konačno uz pomoć Djeda Skakavca u špilji pronalazi svoj šeširić, ali se, na opće iznenađenje, zapravo, ne vraća na rodni hrast, već postaje spreman za putovanje „u neki daleki i nepoznati svijet“.
Ovakav, neočekivan kraj knjige zbirku priča „Pustolovine Žirka Nemirka“ Šime Ešića čini posebno zanimljivim ioriginalnim štivom za djecu izrazito poučnog karaktera, ali ne na način opterećivanja teksta „zadatim i općepoznatim pedagoškim standardima i normama“ već na način veličanja dječije kreativnosti, samopoštovanja, smjelosti, odvažnosti i radoznalosti, a gdje je upravo mjera za radoznalost i odvažnost, uz vjeru u Dobro, recept za uspjeh i u najtežim životnim trenucima.
Prof. dr. Mirzana Pašić Kodrić
