Epitet luckastog i pomalo čudnog pjevača zadobio je zahvaljujući veselom i otkačenom zvuku pjesama, originalnim outfitima, videospotovima koji odstupaju od šablona na koji smo danas navikli i medijiskim pojavljivanjima, u kojima Laka svojim šarmom uspije nasmijati sve prisutne.
Nedavno je Laka postao i voditelj podcasta “Opet Laka” koji emitira medijska grupacija “Oslobođenje”, te nam je ovo i bio povod za razgovor s njim.
Samo za “Lolu” kazao je zašto mladi treba da idu iz BiH, koliko je Mirelu promijenilo majčinstvo, te je li se u životu ičega odrekao što nije trebalo.
Odakle ta prekretnica u karijeri, i kako Vam se dosad dopada biti u pomenutoj ulozi voditelja?
– Iskreno uvijek sam volio da pričam, uvijek sam volio da govorim šta mislim u bilo kojem intervjuu, a sad mi se ponovo ukazala ta prilika i rado sam je prihvatio. Osjećam se kao da dajem intervju svako sedam dana, tako da ne smatram da mi je ovo nešto novo. Nekad se ne osjećam ni kao voditelj nego kao gost.
Sjajan intervju na podcastu nije ništa poput prirodnog razgovora, slušateljima i gledateljima bi trebalo zvučati prirodno, ali to se događa samo uz pravilnu pripremu, svježu perspektivu, dobro strukturirane bilješke i pitanja. Kako se Vi pripremate za svoju emisiju?
– Ne pripremam se nikako, čak sam i zamolio da mi i ne govore ko mi je idući gost, tako da čim mi sjedne gost, mi krenemo u priču. Dakle, sve je spontano kao pobačaj.
Prema kojim kriterijima birate goste?
– Ja ne biram goste nego produkcija, tačnije Jovana Sladoje. Dosad ih je birala tako dobro, da sam zaista ponosan na nju.
Kojeg gosta bi posebno voljeli ugostiti i o čemu bi govorili?
– Volio bi ugostiti gosta koji će donijeti veliku gledanost, da opravdam svoju platu (smijeh).
Poznati ste kao vrlo iskrena osoba i bez “dlake na jeziku”, no je li Vas ikada ta iskrenost koštala u životu?
– Uvijek se opustim iskreno i do kosti, i jednom sam trebao biti i nokautiran, ali sam se izmakao, i tada sam odlučio da neću više biti iskren do kosti ili ti bez dlake na jeziku s nepoznatim ljudima.
Šta je ono što publika ne zna, a što ste stvarajući karijeru iskusili na svom putu?
– Naučio sam da budem iole biznismen, jer sestra i ja nakon nastupa na Evroviziji nismo ništa znali, tako da smo prokockali neke poslovne šanse, mogli smo zaraditi više para. Sada već gledam stvari s druge strane, jer sada jedino od čega dobijam novac je show business.
Koliko se danas, zapravo, poštuje umjetnost? Je li ona unakažena s pojavom ljudi željnih instant slave?
– Ja iskreno ništa i ne gledam i ne slušam što me ne zanima, jedino se fokusiram na umjetnost na kojoj ja radim. Ovu priliku koristim da kažem da sam upravo napravio novi album s osam pjesama. Ako se budem prilagođavao gledalištu onda ću izbacivati pjesmu po pjesmu, a ako ne onda će cijeli album ugledati svjetlo dana odmah.
Kažu da je trava uvijek zelenija s druge strane. Mnogi naši mladi odlaze s ovih prostora iako imaju fakultete i radna mjesta da bi negdje drugo tražili svoju sreću. Vi također ste često van BiH, krenuvši od Amerike, Norveške, ali se uvijek vraćate u svoju zemlju. Šta je to što Vas najviše veže za BiH, rodni grad, Sarajevo..?
– Za moju zemlju me veže sila zemljine teže. Ja sam za to da mladi ljudi odlaze, jer tamo negdje postat će bolji ljudi, imat će više iskustva, i ako se ikada vrate znat će da recikliraju, a i kad se vrate neće imati gdje da to rade. Dakle, ima li ikakvih naznaka će ikada ovdje biti bolje. Nema. Ja se vraćam zbog ljudi koje volim i s kojima dijelim svoj život, a kad ne dijelim svoj život, onda je to isto kao da ne postojim.
Maločas ste spomenuli novi album, zanima me odakle crpite inspiraciju za vaše tekstove i melodije?
– Ne crpim niodakle. Pretežno sam sam u kući po cijeli dan, nemam ni interneta tako da imam više vremena, i onda tamburam po gitari, gdje mi tekstovi dođu sami, takvi kakvi jesu. Zapišem ih jer se meni svide, bez ubacivanja ičega da se nekome svidim. Da li je to greška, ne znam, ali ja sam takav i tako radim oduvijek.
Svoj privatni život vješto krijete od očiju javnosti, rijetko koja informacija je dostupna, pa nas zanima jeste li oprezni kad puštate ljude u svoj život, kakvi ste vi kao prijatelj?
– Ako postoji prijatelj od 1 do 10, ja sam onda 101. Imam nekoliko prijatelja s kojima sam dobar, a puštam ih u svoj život osjećajem. Jednostavno osjetim jel to prijateljstvo ili nije.
Što se tiče privatnog života, ništa se posebno i ne dešava, zato nemam šta ni da izjavljujem. Sjedim kući, tamburam, borim se da ne pobijedi u meni zlo. Ima jedna poslovica, koja kaže u tebi žive dva vuka, jedan dobar, a jedan loš. Pobijedit će onaj kojeg više hraniš.
A kakav ste kao dajdža, pošto je Mirela nedavno na svijet donijela sina?
– Ja stalno pitam Mirelu koliko je zaradio para (smijeh). Ne viđam ga baš stalno, a nemam neki poseban osjećaj jer on nema nikakvih reakcija osim da jede i kaki. Vjerovatno će mi se posebni osjećaji javiti kad me bude prepoznao i bude znao ko sa. Drago mi je za Mirelu jer se njoj dogodilo preobraženje, čak sam je pitao jel bolje od koncerta, na šta je rekla da nije bolje ali je drugačije. Divno je imati divnoću.
Šta je, prema Vašem mišljenju, u životu najvažnije?
– Pare (smijeh), pa onda zdrav um.
Kada biste morali birati između ljubavi i karijere, šta biste Vi izabrali, ili ste već birali :)?
– Ja sam već izabrao u životu. Ljubav je moja karijera.