Nije Beč samo Prater, nego i Kahlenberg
Nakon pola sata vožnje autobusom nalazimo se na brdu s kojeg puca pogled na sve bečke okruge. Od Dunava do centra u kojem je Stephansdom. Od Pratera do dvorca Schönbrunn. Imali smo sreće, jer je dan bio sučnan i sve je bilo kao na dlanu. Ovaj Kahlenberg nekako opušta. Čist i svjež vazduh mnogima služi da „izbistre glavu”, srede osjećaje i saberu utiske. Da se opuste i uživaju.
Kad se pomene Beč, prva pomisao većine jeste Stephansdom u samom srcu grada, Prater, dvorci Schönbrunn i Belvedere, te mnogobrojini muzeji. O njima su ispisani brojni tekstovi i ispričano mnogo priča. Ovaj put biće opet riječi o ljepotama austrijske prestonice, ali samo o jednom od 23 okruga. Riječ je o 19. okrugu, koji se zove Döbling i leži u sjeverozapadnom dijelu Beča na granici sa Donjom Austrijom.
Zašto smo odabrali baš ovaj dio Beča? Odgovor je jednostavan. Döbling je kakarteristično mjesto u kojem leže brojne vinske konobe, zasadi vinove loze, ali i jedno od najpoznatijih brda Kahlenberg, sa kojeg se pruža pogled na cijeli Beč. Dakle, ovdje smo se uputili da bismo uživali u pogledu. Polazna tačka naše posjete 19. okrugom jeste Heiligenstadt, mjesto gdje se ukrštaju voz i metro, tramvaj i autobus. A odavde je najlakše autobusom doći do našeg odredišta. Kao po pravilu, u autobusu se uvijek traži mjesto više, iako voze osam puta u toku samo jednog sata.
Nakon desetak minuta vožnje već se primjećuju neki od simbola ovog dijela grada, a to su luksuzne vile u privatnom vlasništvu. Ima tu i sjedišta ambasada. Put nas dalje vodi uz brdo kroz krivudave ulice, pored kojih se nalaze brojne tradicionalne austrijske gostionice i vinske konobe. U njima se, po pravilu, mogu konzumirati samo domaća vina, koja se proizvode u bečkim vinogradima, ali i jesti tradicionalna jela.
Ovdje vole da uživaju i opuste se mnogi Austrijanci, ali prvenstveno oni čiji su preci u ovoj zemlji rođeni. Ima tu i turista, a ponekad navrate i naši ljudi, koji su austrijsku prestonicu izabrali kao svoj novi ili privremeni dom.
U ovom dijelu 19. orkuga, koji se zove Grinzing, sve je u znaku vina, pa i ulazna vrata mnogih konoba imaju ukrase u obliku vinove loze. Imamo još dvadesetak minuta vožnje da bismo stigli na Kahlenberg, gdje možemo da uživamo u lijepom jesenjem pejzažu i pogledu na više stotina vinovih zasada i bečku šumu. Na jednom proplanku, vjerovali ili ne, vidjeli smo i djecu kako puštaju zmajeve. Ljudi ovdje dolaze da bi se odmorili od gradske vreve, uživali u biciklizmi ili trčanju. A i dalje su u svojoj prestonici. Jedan dio ovog puta nije asfaltiran, nego je popločan i izgleda kao kaldrma.
Dok se autobus dalje uspinje kaldrmom, nismo bili sigurni gdje se nalazimo, jer su saobraćajni znakovi upućivali da smo čas ušli u Donju Austriju, a čas se opet vratili u Beč. Ovaj put se proteže samom granicom dvije austrijske pokrajine, pa se zbog toga smjenjuju ovi natpisi. Nakon pola sata vožnje autobusom nalazimo se na brdu s kojeg puca pogled na sve bečke okruge. Od Dunava do centra u kojem je Stephansdom. Od Pratera do dvorca Schönbrunn.
Imali smo sreće, jer je dan bio sučnan i sve je bilo kao na dlanu. Beč je bio okupan jesenjim suncem. Sa Kahlenberg terase pogled se pružao i na ove vinograde, s kojima se Bečlije ponose, ali i znamenite arhitektonske objekte prestonice. Turisti iz svih krajeva svijeta ostaju zadivljeni jedinstvenim pogledom na Beč. I iz daljine prepoznaju znamenite građevine, koje se jedna od druge razlikuju po svom specifičnon obliku.
Ovaj Kahlenberg nekako opušta. Čist i svjež vazduh mnogima služi da „izbistre glavu”, srede osjećaje i saberu utiske. Da se opuste i uživaju. I zbog toga se mnogi, poput nas, više puta godišnje vraćaju ovom brdu. Zaljubljeni svoju ljubav zaključavaju u katance, koji su po nekim vjerovanjima čuvari vječne ljubavi. Na katancima ispisuju datume i svoja imena. A po imenima, možemo zaključiti da su ovdje svoju ljubav zaključali i naši zemljaci.
Polako se spušta mrak i mi se vraćamo na našu polaznu tačku. U autobusu ponovo gužva. Ali, nikome to ne smeta. Turistima nije teško da bukvalno stoje na jednoj nozi, jer su zadovoljni onim što su vidjeli. Ponovo smo na mjestu odakle smo krenuli. A tamo nas čeka još jedna zanimljivost. Naime, ovdje se nalazi najduža zgrada na svijetu, u kojoj su 1382 stana za oko 5000 stanovnika. Ali, ne samo to. Zgrada Karl Marx Hof je svojevrsni grad u kojem su smještani vrtići, biblioteka, ljekari, apoteke, omladinski centar te ugostiteljski lokali.
Zgrada je posebna i zato što je duža od jednog kilometra, pa ispod njenih lukova i stanova prolaze autobusi, automoblili, tramvaji… Mnogi sanjaju da baš u ovom dijelu grada žive. To se posrećilo i nekim ljudima s naših prostora. Prema dostupnim statističkom podacima između dva i tri procenta stanovništva 19. okruga ima državljanstvo neke od zemalja bivše Jugoslavije. Ali, ako ne možemo ovdje da živimo, možemo da posjećujemo Döbling i Kahlenberg.
