Osim toga, ne dijeli sebe na majku i poslovnu ženu, već uspješno balansira i to na četiri strane, jer je majka četvoro djece.
Slobodno vrijeme koristi za društveno korisne aktivnosti, a svim majkama poručuje da bodu oči javnosti i skrenu pažnju na goruće probleme. Adriana Basara, žena koja je sve ovo i mnogo više za Lolu.
“Dok sam bila apsolvent geografije i etnologije, profesor primijenjene etnologije nam je govorio kako možemo raditi kao profesori geografije, u muzejima, na televiziji u dokumentarnom dijelu i u tom periodu je izašao oglas na RTRS-u za saradnike.
To je bio neki znak meni da probam pa šta bude. Prijavila sam se, a s obzirom na to da sam bila poliglota, prošla sam dalje. Među nas više od 150, nas četrnaest je ostalo, a od tog broja nas je danas troje”, priču započinje Adriana.
U periodu rada na jutarnjem programu dobila je prvo dijete, a kao tadašnji honorarni saradnik nije imala pravo na porodiljsko bolovanje pa je počela raditi čim je njena ćerka imala mjesec dana.
Ustajala sam u četiri ujutru da je podojim pa onda odem na posao do devet pa se opet vratim na pauzi da je podojim. Onda trčim da pripremam program za sutra. Ali mi se to nije činilo problematično, jer sam voljela svoj posao.
Pojam slobodnog vremena čini se postaje misaona imenica. Međutim Adriana ističe kako postoji period za slobodno vrijeme i to ujutru, jer radi najčešće prve smjene. “S obzirom na to da sam samohrana majka četvoro djece, kolege su mi izašle u susret. Prvo odvedem blizance u vrtić, a dvije starije ćerke od osam i četrnaest godina su prilično samostalne pa se brinu same o sebi. Kada završim sa poslom idem po njih u vrtić ili bivši suprug izađe u susret pa ih on odvede”.
Upravo to dragocjeno i rijetko slobodno vrijeme provodi u organizaciji “Budimo ljudi” i udruženju “4+” za roditelje četvoro i više djece. To radi iz duhovne satisfakcije, nastojeći u udruženju “4+” omogućiti djeci i porodicama što bolju budućnost, sve svoje znanje prenijeti i slobodno vrijeme dati kako bi to i postigla.
Nastojim na svoju djecu prenijeti duh volonterizma i aktivizma, da osjete tu radost davanja drugima. Kao na primjer, kada odnesete punu kesu školskog pribora porodici od sedmoro i više djece. Želim da ih naučim da vide kako je kad neki nemaju ono što oni imaju.
Podatak koji govori o 70% nezaposlenih roditelja, koji imaju četvoro i više djece, govori o položaju roditelja u Republici Srpskoj. Prema Adrianinom mišljenju loš položaj roditelja se vidi po dječijim dodacima, po ponašanju društva, kao i po tome šta su beneficije.
Mi nemamo povrat pdv-a na dječiju hranu. To niko ne pita. Generalno gledajući naša država nije dobra kuća za porodicu.
Dodaje kako par uz pomoć kredita može nekako prehraniti porodicu, ali ako dođe do više djece onda je veliki broj problema koji lako postanu nerješivi. U Banjaluci i okolini nalazi se oko 500 porodica sa četvoro i više djece, a većinom su u okolini u ruralnim predjelima. Taj broj raste na 5500 u Republici Srpskoj. “Tu je uobičajeno da majka bude kući i brine se o bašti i djeci, a očevi su ti koji idu u najam, radeći privremene poslove. Rijetko ko ima stalni posao. A poslodavci koji pitaju koliko imaju djece, umjesto da vas pohvale za više djece, oni vas otpišu”.
Iz Udruženja su išli sa peticijom, da svako dijete ima dodatak od sto maraka mjesečno, ali im je predloženo od trideset i pet do četrdeset konvertibilnih maraka, na šta nisu pristali. Adriana navodi da bi trebalo pogledati rashode i prihode i staviti na vagu dobrobit inicijativa. Svaka stranka bi prema njenim riječima trebala vidjeti koliko je biračko tijelo višečlana porodica.
“Biti samohrana majka je izuzetno teško. Otplaćivajući stambeni kredit, koji je dvije trećine moje plate, ja dobijam jednu trećinu. Uvijek moram da imam nekoliko honorarnih poslova. Prevodim noću, naveče legnem oko deset i probudim se oko jedan i radim do nekih pola šest, a nakon toga spavam do sedam i to je to. To je način da prikupim ostatak novca uz alimentaciju”.
Očevi često zanemaruju svoje obaveze, ali njen bivši suprug i ona nastoje da se dogovaraju i dijele sve veće troškove, kako njihova djeca ne bi osjetila da su u nekom nezavidnom položaju. “Ne učim ih da budu materijalisti. Učim ih da budu dobri ljudi i osjete dobrobit pomaganja i da ne procijenjuju ljude po onome što oblače, već kako se ponašaju. Na najstariju ćerku mogu puno da se oslonim, jer je mnogo samostalna”, dodaje Adriana.
O tome koliko je važno imati podršku među ženama, kao i u određenim grupama, govori:
Najdraža grupa mi je “Mame i tate blizanaca, trojki i četvorki” sa prostora bivše Jugoslavije. Sve stvari koje su me zanimale, a koje nisam mogla dobiti, saznala sam tu. Mame Banjaluka mi pomažu u smislu preporuka mama koje prave torte, kolače ili imamo negdje sniženje. Sve informacije na jednom mjestu, koje mogu biti korisne dobijem tu.
Za sebe vjeruje kako ima mnogo energije i ne može da bude na jednom mjestu i da se okarakteriše samo kao majka ili samo kao karijeristica. Pokušava tu energiju usmjeriti na različite stvari. U tome joj mnogo pomaže čuveni “baka servis”, jer je njena mama učiteljica u penziji. Najviše joj pomaže oko mlađe ćerke, što je ogromna usluga, jer ne mora misliti na domaće zadaće. “Mama je takozvana ruska škola. Dok dijete ne nauči ne pušta. Volim što je u prilici da mi pomogne, kao i moja drugarica Ana koja studira predškolsko vaspitanje. Ona je takođe samohrana majka pa čuvamo jedna drugoj djecu”.
Adriana smatra da bi grupe poput “Mame Banjaluke” trebalo da posluže i zajedničkom organizovanju u svrhu borbe za neka prava, ali je nekoliko situacija pokazalo da to njeno mišljenje ne dijeli ostalih nekoliko hiljada mama.
Trebamo da se borimo za svoja prava. Onima koji su na vlasti moramo bosti oči da bi nas vidjeli. Danas je biti mama veoma teško. Pogotovo ako imate više od troje djece. Odmah kreću pitanja od čega ćeš, kako ćeš, šta će ti djeca jesti?
Ono što niko ne vidi jeste ljepota i radost života. Nedavno se vratila iz Holandije gdje je sasvim normalno imati više djece, dok je ovdje upravo iz tih razloga gledaju kao ludu. Ono što bi trebali jeste razumijeti je, jer ona uživa u majčinstvu. “Prvi put kada postanete majka, hiljadu pitanja se postavi. Slušate diše li, gledate je li se pomjerila. A onda sa drugim djetetom manje, a kod trećeg i četvrtog samo se nadvirite nad krevet”.
Sve je što poželi ova žena, ali prije svega roditelj, jer kako ističe:
Biti roditelj je u stvari svrha života. Svoju djecu gledam kao svaki dio mene koji je u njima. Kad mi neko kaže da liče na mene to mi je najveći kompliment.
Divi se svakoj ženi koja odluči biti majka. Pri tome ne misli samo na biološke, već i na hraniteljke, one koje usvoje, divi se tetkama, jer mnogo vole djecu svojih sestara. Smatra da je neophodno povećati pažnju okrenutu prema majkama i izboriti se za prava, koja već odavno zaslužuju. A mi smo sigurne da će Adriana radeći ovim tempom i dajući ovoliko okolini, zauzvrat dobiti ispunjenje nekih od želja, a ako se ispune želje njoj, to će pomoći mnogim drugim majkama u okolini.
You go, Adriana! Lole su uz tebe!
