Incident koji je učenik napravio u banjalučkoj školi možda je bio način na koji je želio da potraži psihološku pomoć i pomoć drugih stručnjaka i nastavnika koji rade s njim.
Tako je cjelokupan slučaj oko navodnog “spiska” u Osnovnoj školi “Georgi Stojkov Rakovski” opisala majka dvojice dječaka koji idu u ovu školu.
Škola je, bar kako tvrde u njoj, od početka znala da je dječak problematičan. On je dobio i ukor direktora, smanjeno vladanje na loše, pa mu je nakon toga vraćeno na dobro.
Svu krivicu na kraju je škola svalila na roditelje koji su, kako kažu, izazvali paniku, te medije, koji su prenijeli informaciju.
Izvinite, zar stvarno krivicu tražite u drugima, a ne malo i u sebi? Zašto jednostavno ne priznate makar dio odgovornosti za nešto što se desilo?
Zašto, recimo, ne priznate da nemate relevantne stručnjake koji će konstantno raditi sa djecom, ukoliko primijete neki problem? Da vam možda ponekad i resorno ministarstvo “veže ruke” u obavljanju posla?!
Niste se udostojili ni da govorite na konferenciji za medije koju ste sami organizovali. Mogli ste tada da pokušate sve da razjasnite, ali niste. Tim postupkom ste samo produbili nepovjerenje roditelja, ali i dijela javnosti.
Možda je slučaj, kako kažete, predimenzioniran, ali bolno opominju slučajevi u Beogradu i Lukavcu, u kojima je ubijeno devet đaka i domar, a jedan nastavnik ranjen.
Rečenica “Srećom, nije napisan spisak, sve je preduzeto na vrijeme”, koju je izrekla direktorka, s druge strane minimizira opasnost.
Da li je bilo spiska ili ne, nije toliko važno u ovoj priči.
Pošli smo putem bez povratka, putem u kojem svako misli samo na sebe, u kojem svako ima svoj stav od kojeg ni za milimetar ne želi da odstupi.
U takvoj atmosferi je nemoguće doći do kvalitetnog rješenja.
Koga ćemo onda kriviti ako sutra neko dijete, zbog našeg nečinjenja, iz dosade, buntovništva, bijesa ili obijesti počne da precrtava imena sa nekog svog spiska?!
piše: Milan Ilić
