Dolaze praznici. Vreme maštanja i planova, novih očekivanja.
Tradicionalno svake godine u ovo vreme osmišljavam kuda ćemo putovati u narednoj godini, moj jedinac i ja. Od te silne mašte, uspemo ponešto da i organizujemo. Lako se pakujemo, volimo kofere. Za njegovih 8 godina putovali smo kolima, autobusima, vozovima, podzemnim železnicama, avionima, brodovima, podmornicom, motorom.
Majka mu ima neizdrživ poriv za lutanjima, pa se trudim da ga istim virusom zarazim još od malena. Imao je manje od 7 meseci kad sam ga spakovala i povela u Tunis. Familija, k'o familija, vikaše za mnom da sam luda, gde ću s bebom međ’ taj svet tamo, kako ćemo i šta ćemo, pustinja je čudo, luda ženo…. al’ kako me vazda briga bilo šta svet priča tako krenusmo na naše prvo letovanje. I beše nam sjajno. Nije bio resort hotel, nije bilo neko mondensko letovalište, bili smo u sred gradske vreve, ali na metar od mora, bazali s kolicima po radnjama koje prodaju stvari od kamilje kože i juvelirnicama. Uživali. U arapskom svetu veliko je poštovanje za majke sa decom, zaustavlja se saobraćaj, propuštaju te u redu i uvek se smeškaju na plavo dete sa plavim očima. Bila proslava kraja Ramazana pa smo išli na feštu u Medinu, šetali, bilo puno sveta sa decom, mnogi pitali da li smeju da poljube mog plavookog bebca u kolicima u glavicu. Veruju da to donosi sreću. Ja pustila. Hej, pa on donosi sreću stvarno! A šta ćeš lepše nego nekom doneti sreću. Pričala posle kako smo divnog sveta sreli, prijatelji mi se krstili, svi od reda.
Ja volim svet i do sad je svet voleo nas.
Tokom godine, štedimo za putovanja. Ne moraju biti ni dugačka ni daleka. Lepo i nam je bilo u Homolju, na Tari, lepo i medju dvorcima Loare.
Volimo more, na more se trudimo da obavezno idemo. Zdravlja radi, mora radi, sreće radi.
Rekla sam, štedimo. Ne kupujemo konzole i igrice, nemamo tablete i gedžete, skupe igračke koje traju koliko i interesovanje za njih, rođendanske igraonice za 300 EUR-a u kojima služimo keve i ćalce a ne decu, ali putujemo.
Sad ćemo u februaru za rođendan na Karneval u Veneciju. Bal pod maskama. Veneciju mora videti. Venecija je bajka za početnike. Biće hladno i vlažno, i gužva i narod i krinoline i maske…i svemu ćemo se radovati.
Posle ćemo dalje, Bože zdravlja, čeka nas London i Prirodnjački muzej. Čeka nas i Atina i Peloponez na leto. Čekaju nas i Zaovinska jezera i meandri Uvca.
Postoji ona fraza da je putovanje jedina stvar koju kupuješ a koja te bogati. Istina je to. Putovanja pune dušu i stvaraju nezaborav. I kratka i dugačka, a mi pustolovi to znamo.
Nemojte se libiti da putujete sa decom. I sami sa decom. Ja to radim skoro čitavu deceniju. Nisu važni hoteli niti broj zvezdica im, niti skupa letovališta, važno je iskustvo koje ćete im pružiti:
- Da se ne plaše sveta
- Da vole prirodu
- Da ima dobrih ljudi svuda, bez obzira na jezik, kulturu, veru
- Da su druge kulture i običaji fascinantni
- Da se ne plaše vazduha, vode, brzine
- Da budu oprezni
- Da budu hrabri i izdržljivi
- Da uče strane jezike
- Da se snalaze u prostoru i prirodi
- Da prevazilaze prepreke na putu, tako će sutra i u životu
- Da im je cela planeta dom a ne samo ulica u kojoj odrastaju
Pokazaćete im tako da su svet i priroda i gradovi i drumovi:
- Najbolja škola
- Najlepše lekcije
- Nezaboravni doživljaji
- I da, da postoji život bez TV-a i crtaća
Daćete im iskustvo, kao što rekoh. A ono je nezamenjivo. Stvorićete od njih ljude koji se neće plašiti različitosti, već će je prigrliti. Tražiće kasnije i od vas hrabrosti za vaše strahove. Prevazilazićete ih zajedno. Tako se grade neraskidive veze.
Putujte sa decom, do sela, do reke, do planine, putujte gradovima, pokažite im muzej, galeriju, operu. Sutra će u njih ući sami. Usadite im osećaj za avanturu i promenićete dinamiku vašeg međusobnog odnosa ali i dečijeg odnosa prema životu, ljudima i sebi, pre svega. Daćete im najbolji mogući poklon koji dete može dobiti – samopouzdanje.
I želju za novim pustolovinama.