Romantična scena u turskoj sapunici Oproštajno pismo.
Dvoje mladih leže na krevetu i zaljubljeno se gledaju. Osjeti se atmosfera topline i romantike i čini se da će provesti noć zajedno. No. njega uhvati ugriz sumnje i naglo se probudi i ustane iz kreveta.
Asli ide za njim i pita ga što nije u redu. Mehmet zaključi da njihova prva noć nije ispravna i sumnjičavo je gleda. Nije mu jasno zašto je ona tako opuštena, smirena i kako tako može uživati u tom trenutku. Upita je da li je ona ikada bila nasamo sa muškarcem, na što Asli odgovori da jest jer nije odrasla u 16. stoljeću pod pratnjom guverante.
Mehmet joj protrese ramena i kaže joj da nije na to mislio. Ona je, naravno svjesna kakav je kontekst i značaj imao njegov upit te mu odgovorila da je upravo to pitanje, o intimnim partnerima, ubilo mnoge žene. Dodala je da je to privatna stvar i da nitko nema pravo pitati osobe s koliko ljudi su imali seksualne odnose.
Muškarce to nitko ne pita, a ako se pohvale, bit će glorificirani kao veliki zavodnici. Frajeri. Seksualna moć određuje svaku ostalu. Izaziva divljenje i strahopoštovanje. Ovaj dijalog je važan jer je Asli uočila mizoginiju i zauzela se za svoje pravo na privatnost.
Patrijarhat umotan u celofan romantike
U turskim serijama, koje imaju isključivo patrijarhalni izričaj, na ovo pitanje žene sramežljivo spuste glavu. Priznaju da nisu imale seksualno iskustvo. U turskim serijama gledamo iznošenje krvave plahte i navijanje svjetine. Navikli smo da žene trpe udarce i strepe od oca, muža i brata.
Navikli smo na bijesne svekrve, miješanja porodica u brak i veze. Patrijarhat širi svoje hobotnice, a mi, jedući kokice, upijamo kao spužve sva ta nepisana pravila. Glavna junakinja mora biti sramežljiva, krhka, romantična. Ona mora biti spašena.
Glavni junak mora biti mačistički orijentiran uspješan poslovni čovjek kojemu žene ljube stope po kojima kroči. On mora biti seoski starješina koji kreira društveni poredak. Tu i tamo postoji neka fatalna žena, koja je seksualno promiskuitetna. Turske serije završavaju tragično jer smo naučeni da ljubav mora biti toliko otrovna i destruktivna da na koncu, ubija. Umire se od ljubavi.
Romantizacija nasilja
Koliko prostora ostaje za kritiku ovakvog sadržaja? Koliko propitujemo položaj žena i muškaraca u serijama i filmovima? Koliko smo svjesni da svi ti patrijarhalni obrasci ulaze u našu podsvijest i kreiraju naše verzije ljubavnih odnosa?
Normalizira se nasilje, prihvaćaju se običaji bez uplitanja i zauzimanja za vlastita prava. To je tako. Važno je da on i ona na kraju završe zajedno.
Glavna junakinja će oprostiti prijevare, ucjene, ljubomorne ispade i prisilnu kontrolu svog „princa.“ Jer je on jedina njena šansa za opstanak u okrutnom svijetu. Ona ima priliku nastaviti lozu rađanjem muških nasljednika. Važno je da uočimo ove primjese i da kritički promatramo medijske i televizijske sadržaje koje gledamo mi, naši roditelji i naša djeca.
Smatram da nije rješenje bojkot nekog sadržaja nego kritičko stajalište i rasprava o promjenama. Učenje iz loših primjera. Učenje što je normalan, zdrav odnos a što destruktivna ovisnost o nekoj osobi. Svaki se sadržaj može gledati iz feminističke perspektive, tj. mogu mu se postaviti pitanja bitna za slobodu žena: npr. koliko su u serijama uvažene žene?
Koliko su slobodne u svom djelovanju? Vrednuje ih se po majčinstvu ili po nečem drugome? Što serije očekuju od muškaraca i žena koji ih gledaju? Zasada od turskih serija dobivamo isključivo promociju patrijarhata i podložnu ulogu žena.
