Svakome treba vreme za sebe. Čak je i djeci potrebno vreme za sebe, posebno roditeljima. Iako se ponekad osjećamo krivim što smo odvojili to vrijeme, ne bi trebalo, ističe dr. Beki.
Vjerovatno vam je poznata scena koju ćemo opisati: dogovorili ste se da se družite sa prijateljima, svi znaju za to, pomirili su se s tim, ali baš kada ste krenuli, vaše dijete ima kvar na sistemu …
Plač, očajanje, ne želi da odeš, zašto ga ostavljaš, drama. I odmah se osjećaš kao najgora mama na svijetu. I sigurni ste da je to upravo tako, jer zašto bi inače vaše dijete toliko plakalo.
Čak i ako odete, svaki korak koji preduzmete prati majčinska krivica, dok vam pred očima bljesne slika vašeg djeteta koje se privija za vašu nogu i šmrcva koje kaplje niz njegovo uplakano lice. Ti si najgora mama na svijetu. Pred vama su sati ili dani, u zavisnosti od vrste druženja, provjere mobilnog telefona, razmišljanja o porodici i kajanja. Savršen odmor.
To je pogrešno. Kada odvojite vreme da ga provedete sa prijateljima i voljenim osobama, onda ne radite ništa loše. U stvari, kaže dr. Beki u svom viralnom videu, to vas čini dobrim roditeljem. Psiholog i autor knjige Gud Insajd pravi je guru kada je roditeljstvo u pitanju, a ovaj video je, pretpostavljamo, spas za mnoge mame, prenosi Alo.
„Upravo sam ostavio sina da vrišti i plače dok je protestovao: „Zašto moraš da izlaziš sa prijateljima za vikend? Zašto me ne možeš povesti sa sobom? Ne viđam vas dovoljno!’ I evo me na železničkoj stanici, spremam se da uđem u voz da se nađem sa prijateljima, i želim da podijelim sa vama kako se nosim sa tim”, kaže dr Beki u videu .
„Naravno, moja prva reakcija je bila: ‘O moj Bože, jesam li ja užasan roditelj ?’ Toliko duboko imamo u sebi da je majčinstvo priča o mučenici da kada se naša djeca pobune protiv trenutaka kada se mi zapravo brinemo o sebi, kao neko ko nije samo čuvar – svih drugih delova nas – brinemo da radimo nešto pogrešno.”
Oh, kako to znamo. U tom trenutku bismo se radije vratili i odslužili svoju „kaznu” kao pravi mučenici nego da idemo sa prijateljima i uživamo. To mučeništvo bi bila kazna i za razmišljanje o odlasku…
„Ali u čemu je stvar: djeci ne trebaju nesebični mučenici. Djeci su potrebni jaki lideri”, nastavlja dr Beki, „a znate li šta ja znam? Provodim neko vrijeme sa svojim djevojkama – provodimo vreme pričajući o stvarima koje nisu naše djece, brinući o sebi i povezujući se kroz sve stvari koje volimo i sve različite stvari koje nas zanimaju, a koje nemaju veze sa brigom za druge – i to je ključno za moje mentalno zdravlje i moju sposobnost da budem tu za svoje dijete. Dozvoljeno mi je da donosim odluke za sebe, dozvoljeno mi je da postavljam granice, dozvoljeno mi je da zadovoljim svoje potrebe i evo u čemu je stvar, mom sinu je dozvoljeno da bude uznemiren zbog toga.”
Dr. Beki ističe da samo zato što je njen sin uznemiren ne znači da je donijela lošu odluku, i ne znači da odluka za koju vjeruje da je dobra mora biti nagrađena njegovom proslavom.
„Želim da to zapamtite. Dozvoljeno vam je da se brinete o sebi. Djeci ne trebaju nesebični mučenici, djeci su potrebne jake vođe”, ponovila je još jednom da bi pojačala gradivo.
Pored činjenice da je odsustvo od porodice korisno za naše mentalno zdravlje, jedna mama je u komentarima istakla da je to dragocjeno i u oblikovanju pogleda naše djece na zadovoljavanje sopstvenih potreba: „Ne želimo da odgajamo djecu koji misle da moraju da žrtvuju ono što jesu da bi bili negovatelj/roditelj. Najbolji način da to uradite je da im pokažete kako da se pravilno brinu o sebi.”
