Turska je postala jedna od najposjećenijih destinacija za medicinski turizam uprkos zabrinjavajućim izvještajima, evo što trebate znati.
Poznajem puno ljudi koji su se podvrgli plastičnim operacijama, poznajem i (relativno) puno hirurga. Ne vidim ništa loše u „odlasku pod nož“ pod uslovom da osoba koja ide pod nož ne brka lončiće i da se svjesno opredjeljuje prema svojim željama i razumijevanju samog postupka, ali i rezultata.
Mogu imati razumijevanja za nerealne želje pacijenata, za neodgovorne hirurge koji pristaju na nerealne pacijente i njihove zahtjeve – neću imati razumijevanja za tri života. Iz tog razloga uvijek me razbjesni kada čitam senzacionalističke naslove koji gotovo uvijek pokazuju kako je hirurg – osoba koja bi trebala biti strogi vratar – svoju etiku i vještinu zapravo stavlja u službu nečega što nema nikakve veze s etikom ili bilo kojom vrstom od pomoći. Plastične operacije ne trebaju bit zabava (miliona).
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Posljednjih godina takvi su naslovi vrlo često izvještavali o iznenadnoj smrti pacijenata koji su bili podvrgnuti zahvatima plastične hirurgije u Turskoj. Britanski mediji posebno su im skloni i javljaju da je od početka ove godine najmanje 25 državljana te zemlje umrlo zbog komplikacija nakon plastičnih operacija u toj zemlji.
Kad kažem građani, zapravo mislim na građanke koje su išle u Tursku na estetske zahvate na tijelu, na želučanu premosnicu ili želučanu traku, što se takođe često ubraja u elektivne operacije (još nisam vidila da je netko stradao nakon neke intervencije na licu). Ovo je svakako uznemirujuća informacija ako se ima u vidu da veliki broj ljudi iz cijele regije sve više odlazi u Tursku na plastične operacije.
Na letu Istanbul-Beograd redovno ćete susresti muškarce s maramama na glavi koji se vraćaju s transplantacije kose, kao i žene s modricama ispod očiju – rijetko ko putuje s udlagama na nosu, odmah nakon operacije, jer je potrebno ostati tamo gdje vam je hirurg najmanje 7 do 10 dana.
Vjerujem da postoje dva glavna razloga za to. Prvi je svakako taj što su plastične operacije u Turskoj često jeftinije, drugi je što je estetika turskih hirurga u velikoj mjeri “estradna” što se poklapa s onim što želi velik broj pacijenata s naših prostora (takođe zašto ja osobno nikad ne bih otišla na estetski zahvat u Istanbul). Treći, koji se konkretno odnosi na transplantaciju kose, jest da su turski hirurzi posebno usavršili ovu intervenciju i zaista postižu izvrsne rezultate po kojima su poznati u cijelom svijetu.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Ovako postavljeno, stvari se na prvi pogled čine relativno jednostavnima. Naravno, cijena igra veliki faktor pri donošenju odluke hoćete li se podvrgnuti estetskoj operaciji ili ne, iako razlike za naše ljude nisu ni blizu tolike kao što su razlike u cijenama između Velike Britanije i Turske.
Neke vrste hirurškog liječenja pretilosti u Turskoj se mogu dobiti za samo 2500 eura, što je jeftinije od prosječne cijene iste operacije u Beogradu, a kamoli u Zagrebu. Imajte samo jednu stvar na umu: dobre stvari nigdje nisu jeftine, pogotovo ne u Istanbulu.
Znam to iz prve ruke jer mi je najbolja prijateljica iz Istanbula i bila sam tamo više puta. Iako je i njih pogodila kriza i razlike između trenutnog stanja i prije deset godina kada sam prvi put bila tamo su ogromne, Istanbul apsolutno nije “jeftino” mjesto.
Otac moje prijateljice bio je generalni direktor jedne od najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija za to područje i prvi Turčin na toj poziciji. Njegovi prijatelji ljekari ne rade operacije za 2500 eura i ne, to nije cijena koju ćete platiti u jednoj od renomiranih klinika, uključujući i putne troškove.
Upoznala sam kardiohirurga koji na jednoj privatnoj klinici od zahvalnih pacijenata, umjesto viskija kojim se “počasti” u Beogradu, dobija Chanel torbe za svoju ženu.
Dotični hirurg o tome otvoreno govori iz jednostavnog razloga što ne radi u državnoj bolnici, nema lista čekanja i jer je dar za dobro obavljen posao ipak sasvim legitimna stvar.
NIGDJE U SVIJETU NE POSTOJE PLASTIČNE OPERACIJE KOJE UKLJUČUJU OPŠTUU ANESTEZIJU I BORAVAK U BOLNICI, A KOJE MOGU STAJATI 2500 EURA. I TAČKA. O TOME DA JE U TU CIJENU UKLJUČEN PUT I SMJEŠTAJ NE BIH NI RASPRAVLJALA
Ne mogu ni zamisliti gdje se rade intervencije po toj cijeni. Ako želite nos kao Emina Jahović, budite spremni platiti za to, a ako mene pitate, jedno od najboljih mjesta za rinoplastiku u cijeloj Europi nalazi se u Zagrebu i nema potrebe sjedati u avion. Ali dobro, uvijek je na snazi krilatica “o ukusima se ne raspravlja”. Ako neko voli očito operisan izgled, bilo da se radi o nosu, obrvama ili faceliftingu, najmanji je problem doći do aerodroma. Međutim, imajte na umu da ćete u Istanbulu na ozbiljnoj klinici i ozbiljno platiti.
Već sam rekla da su slučajevi s katastrofalnim posljedicama vezani uz operacije na tijelu, a među njima prednjači notorni BBL. Ne bih htjela opet prozivati znate-već-koga u njegovom populariziranju, nije ovo članak o tome, a i malo mi je dosadno. BBL je plastična operacija s najvećim brojem smrtnih slučajeva, prema službenim podacima jedna od 4000 osoba umire od komplikacija tokom same intervencije ili nakon nje. To je dovoljno da je jedno vrijeme BBL bio zabranjen u Velikoj Britaniji. Pročitajte ovo ponovno: z a b r a nj e n.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Razlog tome je vrlo jednostavan. Ova intervencija uključuje izvlačenje masnoće iz pojedinih dijelova tijela, prepradu i ubrizgavanje masnog tkiva nazad u stražnjicu. Tokom ovog ponovnog ubrizgavanja, ako se mast ubrizga preduboko, ona može završiti i u venama. Ako se to dogodi, postoji opasnost od stvaranja masnog ugruška koji, ako i kada dođe do pluća, uzrokuje plućnu emboliju, a ako i kada dođe do srca, srčani udar.
U oba slučaja ishod je često fatalan. Pacijenti umiru na stolu ili na intenzivnoj njezi. Nikada nisam razmišljala o ovom zahvatu i nikada se nisam konzultirala s hirurgom na tu temu. No, teško mi je zamisliti da bi neko ko operiše “u pola cijene” doista upozorio pacijente na stvarnu stopu rizika, pa makar to bio i rizik od smrti. Slične horor priče već godinama stižu iz Južne Amerike i njihovih nerijetko ilegalnih “klaonica” u koje uglavnom dolaze Amerikanci.
Još jedna stvar kod estetske hirurgije tijela je da se zahvati često kombinuju što svakako ima smisla zbog anestezije i vremena oporavka. Nažalost, kada je riječ o nesavjesnom hirurgu, veliko je pitanje hoće li se broj istovremenih operacija svesti na mjeru koju tijelo može podnijeti ili će se one “nabiti” toliko da život pacijenta bude ugrožen.
Svaki kirurški zahvat je stres za tijelo i nemojte nikada vjerovati da je lak kao odlazak frizeru, ma u što vas društvene mreže uvjeravale. Oporavak nakon složenih zahvata ozbiljna je stavka i jednako je važna kao i sama operacija. Uostalom, i majka Kanyea Westa, Donda, umrla je od posljedica višestrukih istodobnih intervencija.
Iako su mediji (i Kanye) okrivili hirurga, pojavile su se informacije da se Donda praktički isti dan nakon operacije samovoljno otpustila iz bolnice i otišla kući umjesto na kliniku za oporavak. Sama si je dala lijekove protiv bolova, očito je odbila liječničku pomoć i umrla za manje od 24 sata. Donda West bila je sveučilišna profesorica i, vjerujem, voditeljica katedre na Državnom sveučilištu u Chicagu.
LEKCIJA? NIKO NIJE IMUN NA LOŠE ODLUKE. POGOTOVO ONE VEZANE UZ TIJELO I IZGLED. I JOŠ NEŠTO, PLASTIČNE OPERACIJE SE NE TRAŽE NA POPUSTU.