Djeca jedinci se često suočavaju s posebnim nadzorom i izazovima unutar svojih porodica. Ti su izazovi, za razliku od onih koje doživljavaju djeca s braćom i sestrama, posebno izraženi.
Nedostatak poređenja
Bez braće i sestara jedinci ne mogu porediti svoje percepcije porodičnih događaja ili tražiti podršku. U porodicama s više djece braća i sestre mogu potvrditi međusobna iskustva i pružiti međusobnu podršku, posebno u stresnim situacijama.
Jedinci se moraju oslanjati na vlastite odlukei odgovore bez ove vrste podrške.
Intenzivnija triangulacija
Jedinci mogu doživjeti intenzivnije osjećaje kada ih roditelji uključe u svoje svađe. Mogu postati jedini posrednici, što je uloga koja ih stavlja u težak i stresan položaj.
Za razliku od djece koja imaju braću i sestre, oni nemaju nikoga ko bi podijelio ovaj teret ili ko bi im pomogao otkloniti dio roditeljskog sukoba.
Visoka očekivanja
Roditelji mogu postavljati velika očekivanja od svojeg djeteta jedinca da se ističe u područjima koja su im važna, što se dobro odražava na porodicu.
To može dovesti do toga da se dijete osjeća pod pritiskom da ispuni ta očekivanja i da se bori da uravnoteži vlastite želje s težnjama svojih roditelja. Kao odrasli, ovoj bi djeci moglo biti teško pomiriti svoje potrebe sa željama roditelja.
Odanost i borba za rješavanje problema djetinjstva
Jedinci mogu imati snažan osjećaj odanosti svojim roditeljima, stvarajući mentalitet “mi protiv svijeta“. Ova lojalnost im može otežati izražavanje bilo kakvog nezadovoljstva svojim odgojem.
Stres brige za ostarjele roditelje
Kako roditelji stare, odgovornost brige često pada isključivo na djecu jedince. Bez braće i sestara koji dijele posao, jedinci se mogu osjećati preopterećenima dužnostima upravljanja dobrobiti svojih roditelja. Mogli bi osjećati pritisak da ostanu blizu svojih roditelja i teško pronaći dodatnu podršku.
Savjeti
Roditelji jedinaca mogu pomoći tako da vode računa o tome kako funkcioniše porodična dinamika. Trebali bi izbjegavati uključivanje djeteta u sukobe, podsticati dijete na razvoj vlastitog identiteta i izgraditi druge sustave podrške. Jedinci bi trebali otvoreno govoriti o svom stresu i potrebi za podrškom. Iako su ti izazovi uobičajeni, nisu neizbježni.
