Užurbano vrijeme roditeljima ne ostavlja puno prostora za manevar. Dječji vrtići spas su, a ako u njima nema mjesta, dadilje uskaču u pomoć, a cjenjenije su nekad i od suhog zlata.
Dakako, čuveni baka-servis najbolja je opcija, pogotovo dok su djeca manja i svi koji ga imaju na raspolaganju presretni su i zahvalni na toj dragocjenoj i nesebičnoj pomoći svojih roditelja. Jer, naravno, oni su uvijek tu za nas i pomoći će nam kad god treba ako to mogu – od najmanjih nogu pa sve do trenutka kada postanemo roditelji.
No, koliko zapravo treba pokazati roditeljima koliko smo im zahvalni na pomoći, treba li ta zahvalnost doći ponekad, ili čak uvijek, i u obliku novčane naknade?
Šveđani na to kontroverzno pitanje znaju odgovor i on je “da”.
Naime, početkom srpnja uveli su poseban zakon koji bakama i djedovima omogućuje da za čuvanje svojih unuka dobiju i odgovarajuću novčanu naknadu, i to za do tri mjeseca tijekom njihove prve godine života.
Roditelji prenose dio svoje naknade
Roditelji mogu prenijeti dio naknade koju dobivaju u okviru svojeg roditeljskog dopusta na baku i djeda djeteta. Roditeljski par može prenijeti najviše 45 dana na druge, a samohrani roditelj može prenijeti 90 dana.
Švedska je i inače među europskim prvacima što se tiče roditeljskog dopusta, a roditeljsku naknadu isplaćuju oko 16 mjeseci po djetetu, ukupno 480 dana.
Bake i djedovi vole svoje unuke i često im nije teško pričuvati ih kad god treba, ali činjenica da su mirovine male, a dadilju bi se moralo platiti, zna potegnuti pitanje bi li bilo u redu svojim roditeljima namiriti barem osnovne troškove čuvanja djeteta i novčanom naknadom pokazati koliko se cijeni to što su svoje slobodno vrijeme posvetili nesebičnoj pomoći nama.
Dakako, ljubav prema unucima neizmjerna je, a mnoštvo je razloga zašto bi djeca trebala provoditi svoje vrijeme s bakama i djedovima pa je jasno da im i bez ikakve naknade nije nimalo teško brinuti se za njih i družiti se s njima.
