Na šta vas asocira ime Nizame Hećimović?
Kada žena bude ubijena, telefon zvoni. A u posljednjih godinu dana, telefoni, čini se, zvone više nego ikada. Broj prijava rodnog nasilja u Bosni i Hercegovini raste, rekli su za Radio Slobodna Evropa iz nekoliko organizacija koje se bave zaštitom žrtava nasilja. Isto kažu i iz policije.
Samo tokom augusta prošle godine došlo je do povećanja poziva na SOS telefon za 148 posto u odnosu na august 2022. godine, kažu iz Sigurne kuće u Sarajevu.
“Razlog ovako velikog povećanja broja poziva na SOS telefon može se povezati sa ubistvom Nizame Hećimović”, pojašnjavaju.
Nizama Hećimović ubijena je 11. avgusta 2023. u Gradačcu. Ubistvo je počinio njen bivši partner Nermin Sulejmanović koji je istog dana ubio još dvije osobe i počinio samoubistvo. Prije ubistva Nizama je od suda i policije zatražila izricanje mjera i zabranu prilaska i uznemiravanja. Zahtjev je odbijen jer prema riječima suda nije bilo dokaza. Nekoliko dana kasnije, ubijena je uživo na Instagramu.
Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća samo u periodu između 2021. i 2022. ubijeno je 19 žena u BiH. Među njima nisu Nizama Hećimović, Emira Maslan, Amra Kahrimanović, žene ubijene godinu kasnije. Među statistikama nije ni 84 posto slučajeva koji nikada ne budu prijavljeni.
Među onima koje jesu prijavile nasilje i ušle u sistem zaštite zbog rodnog nasilja su Ana, Elma, Sanela i Maida. Ovo nisu njihova imena, zaštićene su zbog sigurnosti.
Šta im se dogodilo?
Kako su se odlučile na prijavu?
Prvo nasilje, hvatanje za vrat i šamar nisam prijavljivala. Ali kad su pale tako ozbiljne riječi, znam šta je sve u stanju, odlučila sam otići u policiju i prijaviti ga.
-Maida
Tri dana on je bio kući i kijukao me lijekovima protiv bolova, za smirenje, mazao gelovima da mi prođu modrice. Plakao, govorio da sam kurva, satima sjedio i gledao u mene. To mi je bilo gore od batina i znala sam da čim izađe iz kuće da ću ga prijaviti i nikad više se neću vratiti u pakao.
-Ana
Krenula sam, obukla jaknu i uzela svoje dijete. Da bi njegova mati stala ispred mene i rekla, nećeš dijete voditi. Rekoh, to je moje dijete. Da bi on ušao i mene uhvatio za ruku, da me izvuče napolje. Ja sam zgrabala telefon, rekoh, sad ću ti policiju nazvati. Kako sam ja rekla policiju, on je mene pustio. I njegova mati rekla mene, pošto policiju zoveš mom sinu, ovaj prag više nećeš prijeći. Rekoh, svakako ga, gospođo, neću preći. I nazvala sam policiju.
-Sanela
Pošto sam više puta odlazila i vraćala se, mislila sam da će se promijeniti. Sve sam gledala radi djece, pomiriš se radi djeci, bit će bolje, trpila sam.
-Elma
Kakvu pomoć su dobile?
Elma je napustila supruga nakon trinaest godina psihičkog maltretiranja. Četvero djece, nekoliko pokušaja odlazaka na kraju su rezultirali sa njenim životom u sigurnoj kući. Prvo se sklonila u podstanarsku kuću, a kada ju je suprug pronašao, policiju je nazvala nastavnica njenog djeteta. Suprug je zadržan u pritvoru jednu noć, a njoj je Centar za socijalni rad ponudio da ode u sigurnu kuću.
“Razmišljala sam da li da idemo u sigurnu kuću ili da nađem stan. Ako nađem neki stan, dolazit će mi. I tako da sam pristala da dođem u sigurnu kuću sa svojim djecom.” Danas čeka razvod braka.
I Sanela je nakon deset godina maltretiranja i fizičkog nasilja tokom dvije trudnoće spas našla u sigurnoj kući. Nakon pomoći prijatelja, otišla je u policiju i dala izjavu.
“Policajac je pitao gdje ću. Rekla sam da ne znam i onda sam mu rekla da sam čula za sigurnu kući i da li postoji mogućnost da smjeste mene i dijete”, priča Sanela. U proces se uključila i socijalna služba, a Sanela je od tada sa svojom djecom u sigurnoj kući.
U sigurnom smještaju se nalazi i Ana.
“Čim je izašao sa parkinga, nazvala sam SOS telefon i ispričala sve.”
Jutro nakon toga otišla je u jednu od organizacija koja joj je i ranije pomagala. Organizovali su joj pregled, policiju, socijalno. Navodi da se osjećala više zaštićenom nego kada je prvi put otišla od supruga, a danas ima i advokaticu koja je njen slučaj preuzela besplatno.
Maidin suprug je dobio zabranu prilaska i uznemiravanja. Proces je prošla od policije, tužilaštva, suda. U svemu tome imala je pomoć osobe koja je dio 4P mreže pomagačica, žena obučenih da pomognu ženama koje se suočavaju sa nasiljem.
“Nisam ni znala da postoje udruženja za zaštitu žena koje imaju probleme sa nasiljem.” Da ima pravo na osobu povjerenja rekao joj je inspektor u policiji. Danas čeka razvod braka i kaže da bi cijeli sistem zaštite moga biti bolji.
“On je dobio samo zabranu prilaska, šta to njemu znači, mogao bi doći u bilo koje doba dana i napraviti šta je zamislio u glavi”, kaže Maida.
Prema riječima Fondacije “Udružene žene” iz Banja Luke spora kaznena politika i sankcije za učinioce nasilja su i dalje karika koja “nedostaje i koja otežava položaj žrtava nasilja u BiH.”
Iz Fondacije Lara kažu kako smatraju da bi smanjenje administrativnih procedura za smještaj žrtava doprinio “slobodnijem, nesmetanom i jednostavnijem pristupu sigurnim kućama”.
