Za potpuno razumijevanje usvajanja nove tehnologije potrebno je vrijeme. Neki stariji ljudi sigurno se sjećaju panike zbog djece koja koriste kalkulatore u učionicama, sa strahom da će izgubiti osnovne matematičke vještine.
Sada su računala široko integrirana u škole (barem one s odgovarajućim financiranjem). No, trebaju li pametni telefoni biti dopušteni u okruženju za učenje?
Djeca bez pametnih telefona na nastavi pokazuju bolje rezultate
Nedavna izvješća o negativnim učincima pametnih telefona u učionici upućuju na to da telefoni odvlače učenike od učenja i uzrokuju smetnje i vršnjacima i učiteljima.
Ovaj problem nije ograničen na osnovne i srednje škole, već utječe i na visoko obrazovanje. Melissa Huey s Instituta za tehnologiju u New Yorku provela je studiju sa 106 studenata i otkrila da su oni kojima su tijekom nastave oduzeti pametni telefoni pokazali bolje razumijevanje, manju anksioznost i povećanu pozornost u usporedbi s onima koji su zadržali svoje telefone, bez obzira na to jesu li uključen ili isključen.
Srećom, školski odbori obraćaju pozornost i na nastavnike i na istraživače. Diljem SAD-a i Kanade sve više škola provodi zabrane mobitela, a stroga pravila zabrane telefoniranja pokazala su se najučinkovitijima. Kada se pravila jednoobrazno primjenjuju, provedba postaje lakša.
Dva ključna problema
Međutim, pojavila su se dva ključna problema. Prvo, učenici i studenti u nepovoljnom položaju, posebno oni pogođeni siromaštvom i rasom, izvještavaju da su suočeni sa strožim nadzorom i strožim kaznama prema ovim zabranama. Nažalost, ovo odražava šire obrasce diskriminacije u obrazovanju. Osiguravanje dosljedne provedbe pravila promicalo bi veću jednakost u školama.
Drugi problem su roditelji. Mnogi inzistiraju na održavanju stalne komunikacije sa svojom djecom i tvrde da oduzimanje telefona dovodi djecu u opasnost, posebno u hitnim slučajevima kao što su pucnjave u školi, zlostavljanje ili bolest.
Ovo hipervigilantno roditeljstvo zapravo može povećati dječju anksioznost i omesti njihov akademski uspjeh.
Paradoksalno, sama zaštita koju roditelji traže može uzrokovati razvojnu štetu. Uklanjanje telefona iz učionica i poticanje roditelja da se opuste mogli bi koristiti dječjem učenju i omogućiti im odmor od roditeljskog pritiska.
Iako je razumljivo da roditelji žele ostati povezani sa svojom djecom, moramo se zapitati koristi li im doista držanje telefona u učionicama. Stvarnost je takva da je negativan utjecaj pametnih telefona na mentalno zdravlje i akademska postignuća neporeciv.
Roditelji se možda opiru da im se kaže što im je činiti, ali u ovom slučaju ključno je vjerovati odgajateljima. Podržavanje njihovih nastojanja da dobrobit djece i akademski uspjeh daju kao prioritet u konačnici je u najboljem interesu svih.