Nekih niste ni svjesni, ali prije ili kasnije ona se nađu na dnevnom redu.
Jedno od njih je i pitanje prezimena.
Koliko je ono značajno vama, a koliko vašem partneru?
Jeste li oduvijek htjele uzeti njegovo ili zadržati svoje? Šta mislite o muškarcima, koji su uzeli prezime svoje supruge? Razgovarali smo sa nekoliko žena i muškarcem, koji je uzeo prezime od žene, a ovdje su njihovi razlozi.
Iako je većina sagovornica uzela prezime supruga, njihovi razlozi su drugačiji. Nataša ističe kako je uzela prezime, jer je sve papirološki izgledalo jednostavnije, ali da sad shvata kako je to zapravo bilo nametnuto od strane patrijarhalnog društva.
Nisam željela da povrijedim, osramotim suprugovu porodicu. Negdje možda u dubini sebe željela sam zadržati i svoje. Danas znam da bih ostavila svoje, ali toliko sam se navikla na njegovo, da mi je više svejedno. Mene prezime ne oblikuje, oblikujem ja njega.
Lakoća papirologije, kao i jednostavnost za djecu koja dolaze, bili su razlozi zbog kojih je Jelena odlučila uzeti suprugovo prezime. “Prvi razlog je tradicija. Mislim da time nisam ništa izgubila, naprotiv dobila sam još i više.
Jednu novu porodicu pa sad imam dvije. Sasvim mi je normalno da oba bračna partnera imaju ili ostave svoje prezime, jer time možda žele nešto sačuvati. Ipak, lično vjerujem da je lakše ako svi članovi porodice imaju isto prezime.”.
Porodična istorija, navela je Gordanu, da se takođe odluči na uzimanje suprugovog prezimena. “Za moje porodično ime nije me mnogo toga vezivalo, jer moj pokojni otac je davne 1948. rođen kao vanbračno dijete moje bake.
Pet godina kasnije je dobio prezime svog očuha. Ja sam ga nosila do svoje 25. godine, kad sam uzela suprugovo prezime. Naime, nikad nisam osjećala da čvrsto pripadam tatinoj porodici. Uz supruga sam dobila sve što sam u životu željela, iako mi je on dao izbor da biram želim li zadržati svoje prezime.
Stoga mislim da je taj osjećaj pripadnosti, najbitniji u odabiru. Svakako podržavam obrazovane žene, koje zadržavaju svoje prezime, a još više muškarce koji uz svoje uzmu i suprugino.”.
Strah od gubljenje identiteta i individualnosti su neki od razloga, zbog kojih se Alma odlučila da ostavi svoje prezime. U društvu koje, prema njenim riječima, robuje normama, odlučila je da uradi ono što želi, a ne što mora. Svako ima pravo na izbor ističe, a njen je bio zadržati prepoznatljivost i svoj identitet.
Ne smatram da postajem nečija svojina pa mi je ideja o uzimanju prezimena prilično nerealna. Ono sam što sam bila i prije braka, a to sa sobom nosi moj lični potpis, moje ime i prezime. Zašto bih preko noći postala neko drugi, samo zato jer sam sada udana?
Balans između čuvanja svog identiteta i osjećaja pripadnosti drugoj osobi, pronašla je Ivana koja je zadržala svoje, ali i dodala suprugovo prezime. Ona ističe da je to sve ustaljenija praksa i da u tome vidi apsolutni smisao.
“Na taj način balansirate, između onoga što ste bili i onoga što postajete. Usklađujete svoju prepoznatljivost i reputaciju koju ste izgradili sa svojim prezimenom, ali naglašavate i pripadnost drugoj osobi.
Smatram da je to najbolja odluka, jer u suštini pokazuje da ste zadržali svoj identitet, a dodatno mu pridružili nečiji. Ne smatram da se treba uzeti prezime, samo zato što je jednostavnije u papirologiji. Naša djeca imaju očevo prezime, to je sasvim u redu, ali ja sam željela zadržati i svoje.”
U društvu koje je izrazito patrijarhalno, upoznali smo Bojana, u sklopu “Žive biblioteke” koji je odlučio uzeti prezime svoje supruge. Time je probudio interes društva za svoju odluku. Ideja je bila njegova.
Prije samog vjenčanja, nisu mnogo razgovarali o tome. Ona je govorila da će vjerovatno da zadrži svoje prezime u braku, što bi u konačnici bilo da i on zadrži svoje. Međutim, shvatio je zašto je njoj to možda (ne)važno. Nevažno u smislu da je to samo prezime, a važno u smislu ideje koje propagira. Patrijarhalne vrijednosti nisu njegov izbor i ne želi da ih promoviše niti podržava.
Volim svoju suprugu i smatram da je kombinacija prezimena najbolja ideja, jer je došlo vrijeme da se stvari mijenjaju, odnosno poboljšavaju. Želim da budem primjer drugima, a najprije našoj djeci, da živimo u društvu gdje smo svi jednaki_e i gdje nam uloge nisu dodijeljene rođenjem. Kad sam joj to objasnio i pitao za mišljenje o ideji, zagrlila me i rado pristala.
Odabir prezimena često je odluka koju shvatamo olako, prihvatajući društvene norme po kojima svi trebaju isto. Međutim, on je vaš lični pečat i individualna odluka. Mnogo toga se krije u prezimenu koje nosite, od porodične istorije, prepoznatljivosti u poslovnom svijetu, do samog identiteta i priče koju ono nosi.
U trenutku kada izgovorite sudbonosno “Da!”, shvatićete da ste otvorili kutiju sa pitanjima na koje takođe trebate imati odgovore. Oni su apsolutno vaš odabir koji u konačnici određuje vaš identitet, poziciju u porodici, društvu i svijetu. Ili možda ne određuje ništa?
I, pristajete li?
P.S. U nastavku Lola će donijeti priču o tome kako vas Zakon natjera da požalite što ste uzele njegovo prezime, kad uđete u lavirint promjene prezimena na dokumentima. A i naučićemo vas kako da taj proces prođete što jednostavnije.
