Dva dana nisu jeli kod kuće.
Danas sam im obećala pravi ručak.
Ponekad ostajemo tu jer ubjeđujemo sami sebe da će se okolnosti promijeniti – da ako budemo voljeli jače, davali više, ako budemo tu, ako obezbjeđujemo, da će se sve to promijeniti na bolje.
Lijepo je kad sve možeš sama.
..da izađeš iz zone komfora
..da se snađeš u svakom gradu
..da stvaraš uspomene.
Nikada nisam vjerovala u sreću. Kao anksiozna osoba, uvijek sam više cijenila mir. Ali prošlog mjeseca sam shvatila da sam uprkos tome nekako i uspjela nabasati na sreću, a evo šta sam usput naučila: ne radi se o srećnim krajevima ili načinu na koji se ljudi odnose prema tebi. Sreća je beskompromisan, proračunat pristup životu.
Zapamtite, život se dešava zbog nas!
Želja za promjenom mora doći iz ljubavi prema sebi, a ne samoprezira.
Ne volim nove godine. Ne volim proslave. Ne volim kič. Ni štras. Ni šljokice. Ni muziku koja asocira na lošu svadbu na kojoj ni mladenci ne žele da budu. Ne volim. Ne donosim novogodišnje odluke. Ne volim otopljenu čajnu kobasicu…
Četrnaestog svibnja 2019. Senat Alabame je izglasao nezakonitost pobačaja od trenutka začeća s predviđenom kaznom do 99 godina zatvora, bez izuzeća za slučajeve silovanja i incesta.
Znaš šta?!
Tokom svakih novogodišnjih praznika naučim nešto.
