Državne politike se ne bi trebale baviti mjerama nataliteta.
Iako je tragično razmišljati da ne bi trebali imati djecu zbog klimatskih promjena, takva odluka ne mora biti donesena iz straha. Ona može da bude proaktivna i pozitivna odluka donesena iz naše brige za planetu (istraživanja pokazuju da se sve više ljudi odlučuje na život bez djece zbog klimatskih kriza).
Brojke ukazuju da porast populacije na zemlji utiče na okolinu. IPCC je prošle godine upravo naveo rast stanovništva kao jedan od dva glavna razloga za porast emisije ugljenika.
Povećana svijest globalne javnosti o tome kako će klimatske krize uticati na buduće generacije je pozitivna stvar. Ona nas motiviše i potiče da poduzmemo akcije i tražimo promjene koje su od suštinske važnosti.
U skladu sa svim navedenim, javne politike je potrebno usmjeriti na već postojeće mehanizme zaštite okoliša i prilagoditi ih starijem stanovništvu, umjesto da se radi na poticaju rasta nataliteta. Univerzalna ljudska težnja i treba ostati da popravi stvari za buduće generacije, čak iako, u ovom slučaju, to znači da će budućih generacija biti manje.
Madeleine Hewitt
Službenica za kampanje i medije, Population Matters
Vaš članak sugeriše da odluku mladih osoba da nemaju djecu iz ekoloških razloga smatramo ekscentričnom. Međutim, u takvim odlukama nema ništa novo.
Žene su odavno odlučivale da ne rađaju djecu iz političkih i aktivističkih razloga. Takve odluke nisu uvijek bile smatrane ekscentričnima. U 1970-ima, dvije moje najbliže prijateljice odlučile su da ne budu majke iz ovih pobuda.
Takve odluke su donesene na bazi osjećaja moralne odgovornosti i izazovima geopolitike tog doba. Takođe, tada se smatralo da su obaveze rada u politici i aktivizmu nespojive s odgovornostima roditeljstva.
Mnoge feminističke aktivistkinje 1960-ih i 70-ih godina su temeljito razmišljale o pitanjima roditeljstva, a podrška prijatelja i porodice u tim procesima nije izostajala. Moja baka, sifražetkinja, nas je potpuno razumjela.
Val Harding
West Norwood, London
Prevela: Iris Janković
