Svakodnevno imamo priliku da se uvjerimo da je naše društvo već odavno kompas, i da i mi kao takvi biramo, podržavamo i dijelom smo svi odgovorni za posljedice koje nam se događaju.
Naime, našu zemlju potresaju vijesti o zloupotrebi djece iz doma za nezbrinutu djecu u Tuzli, gdje su umiješani policijski i politički vrh, da se kako se to navodi u vještačenjima odvijalo tako da, kao se organizuje jedno popodnevsko druženje. Uvezanost i sprega policijskih, političkih i drugih otpadnika bh društva ovaj put ogleda se u zloupotrebi najosjetljivijeg, najnezaštićenijeg, najnesretnijeg i najranjivijeg sloja naše zajednice, gdje se ovakav događaj djelimično osudi, zavisno od toga iz čije stranke dolaze (poštujući presumpciju nevinosti-pojedinci ostaju zaboga suzdržani).
Imamo i poneki organizovan protesni skup, ali nemamo moralne ni osude ni odgovornosti!
Sudionici, organizacijski akteri ovog ponižavajućeg čina za bh društvo jesu najviši pozicionirani politički i policijski soj koje je neko imenovao, podržao i ukazao povjerenje za mnoga djela i nedjela. Vrlo često se događa da se upravo u ove dijelove bh društva hrle upravo oni koji žele da zaobiđu pravdu i prečicom dođu do ,,cilja“, sa nerazvijenim osjećajem za moral, obraz i čast, a u međuvremenu za posljedice imamo svakodnevne zloupotrebe, koje smo počeli da normalizujemo, jer nema osude, odgovornosti, i tako postaju dijelom normalizovane svakodnevne pojave. Utrka za brzom zaradom, blud, nemoral, postale su glavne odrednice i uslov za napredovanje. Osuđujemo samo ono što nije nacionalno ,,naše“, one koji su iz druge političke opcije, a ako su iz naše, prišutimo se, jer ćemo naljutiti vođe, povrijediti sujetu i ostati uskraćeni za ostvarenje cilja. Izgubili smo mogućnost kritičkog mišljenja, posjedovanje vlastitog mišljenja, osjećaj za čast, obraz, dostojanstvo, jer upravo to ovakve strukture i stvaraju svojim paušalnim osudama ovakvih i sličnih događaja.
Istraga će pokazati ishod, ali ostaje pitanje dokle smo se svi kolektivno doveli…
