Šta zapravo romantiziramo kada kažemo da je nekad bilo bolje? Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.oslobodjenje.ba
Da li je zaista nekad bilo bolje ili smo skloni da prošlost posmatramo kroz ružičaste naočale? O ovomc pitanju u novoj epizodi Oslobođene razgovarali smo sa sociologom Vladimirom Vasićem, analizirajući zašto nostalgija često nadjača realnost. Jesmo li kao društvo zapeli u uspomenama, bježeći od odgovornosti koje nosi sadašnjost? Nostalgija za prošlim vremenima postala je gotovo svakodnevna tema, ali koliko je ona utemeljena u stvarnosti? Dok dio javnosti tvrdi da su prošla vremena bila sigurnija i bezbrižnija, sociolog Vladimir Vasić poručuje da ključ nije u povratku unazad, već u prihvatanju izazova sadašnjosti.
Na pitanje je li nekad bilo bolje, Vasić poručuje da je idealizacija prošlosti često samo izgovor za naše današnje nezadovoljstvo.
-Mi nismo stvoreni da živimo u prošlosti. Kada stalno govorimo da je nekad bilo bolje, to je često opravdanje za sopstvenu nesposobnost da se suočimo sa sadašnjošću, ističe Vasić.
On objašnjava da prošlost pamtimo kroz prizmu djetinjstva i mladosti, perioda bez velikih obaveza i odgovornosti.
– Nismo imali kredite, nismo imali odgovornosti. Imali smo slobodu. Ali zrelost znači prihvatiti vrijeme u kojem jesmo i živjeti ga punim kapacitetom, rekao je sociolog.
Vasić naglašava i da problem nije u vremenu, već u našem odnosu prema njemu.
– Djeci je lijepo jer su slobodna i radosna. Problem nas odraslih je što smo zaboravili da sačuvamo to dijete u sebi, poručuje.
Vrijeme se nije promijenilo, promijenili smo se mi, ističe Vasić i zaključuje da je sadašnjost jedini prostor u kojem zaista živimo.
– Trenutak koji upravo prolazi već je prošlost, a ono što dolazi je budućnost. Između toga je sadašnjost i tu treba da budemo, smatra on.
Vasić je govorio i o odgovornosti, obrazovanju i odnosu društva prema mladima, ističući da se nalazimo u trenutku kada popuštanje kriterija može imati dugoročno ozbiljne posljedice. Naglašava da je ključna riječ današnjice odgovornost. Posebno upozorava na opasnost popuštanja kriterija u obrazovanju.
– Ako popustimo na univerzitetima, u srednjim i osnovnim školama, napravit ćemo haos. Rasturit ćemo društvo ako urušimo obrazovni sistem, poručuje Vasić.
Smatra da je neophodno da roditelji budu partneri nastavnicima, a ne njihovi oponenti, te da je problem što je autoritet u velikoj mjeri urušen. Dodaje i da “sloboda bez odgovornosti može imati visoku cijenu”. Govoreći o mladima, Vasić kaže da razumije generaciju koja odrasta uz suvremena sredstva komunikacije, ali upozorava da je najveći problem komfor iz kojeg ne žele izaći. Ako sa 35 godina dobijemo nezrelu osobu koja ne zna funkcionisati u društvu, onda imamo ozbiljan problem. To je poražavajuće, kaže on, naglašavajući da roditeljska ljubav ne smije prerasti u pretjeranu zaštitu koja djecu pretvara u, kako kaže, “poluproizvode”.
Osvrnuo se i na ekspanziju privatnih fakulteta, postavljajući pitanje kvaliteta i kriterija u visokom obrazovanju.
– Ako nemamo jasne standarde, postavlja se pitanje ko će sutra voditi državu i na osnovu kakvog znanja, upozorava Vasić.
