Prepune fioke, kese pune kablova, ormari zatrpani odjećom koju više ne nosimo i police sa stvarima koje godinama ne koristimo – gotovo svako ima neki oblik nereda u svom domu. Međutim, stručnjaci upozoravaju da problem nije samo u gomilanju predmeta, već u emocijama koje se kriju iza njih.
U opširnoj analizi koju prenosi “The Guardian”, psiholozi, terapeuti i profesionalni organizatori objašnjavaju da nered često predstavlja tugu, anksioznost, osjećaj gubitka, nostalgiju ili potrebu da zadržimo dio sopstvenog identiteta. Umjesto da bude znak lijenosti ili neorganizovanosti, nered je, kako navode stručnjaci, često “razgovor koji naša kuća vodi s nama”.
Nered nije isto što i gomilanje stvari
Psiholog Džozef Ferari sa Univerziteta DePaul, koji decenijama proučava fenomen nereda, ističe da postoji velika razlika između svakodnevnog haosa i ozbiljnog poremećaja gomilanja stvari.
“Kod patološkog gomilanja imate ogromne količine iste vrste predmeta. Kod običnog nereda riječ je o mnogo različitih stvari koje su svuda po prostoru”, objašnjava Ferari.
Stručnjaci naglašavaju da većina ljudi ne pati od kliničkog poremećaja, ali da višak stvari ipak može ozbiljno da utiče na kvalitet života – od osjećaja stresa i srama do problema u odnosima i finansijama. Nered postaje problem kada prostor više ne služi svojoj svrsi, kada izaziva stalnu nervozu ili kada zbog njega ljudi izbjegavaju da pozovu goste u svoj dom.
Predmeti kao uspomene i zaštita od gubitka
Jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi teško bacaju stvari jeste emocionalna povezanost s predmetima.
Čuvanje odjeće preminulih članova porodice, starih igračaka ili predmeta koji podsjećaju na određeni period života često predstavlja pokušaj očuvanja uspomena i veze sa prošlošću. Profesionalna organizatorka Kerolajn Rodžers kaže da ljudi nerijetko zadržavaju čak i naizgled bezvrijedne stvari jer one simbolizuju dio njihovog identiteta ili života koji ne žele da izgube.
“Ako bacim ovu stvar, da li to znači da taj dio mog života više nije stvaran?” pitanje je koje, prema njenim riječima, mnogi nesvjesno sebi postavljaju.
Stručnjaci ističu da problem nije u samom predmetu, već u emociji koju on nosi. U mnogim slučajevima ljudi ne čuvaju stvar zbog njene praktične vrijednosti, već zbog osjećaja sigurnosti, pripadnosti ili sjećanja koje ona predstavlja.
Nostalgija, krivica i “buduća verzija sebe”
Psiholozi navode da nered često nastaje i zbog sentimentalnosti, ali i zbog idealizovane slike o sebi.
Mnogi čuvaju opremu za vježbanje koju nikada ne koriste, knjige koje nikada neće pročitati ili kurseve jezika koje nikada nisu završili. Organizatori prostora takve predmete nazivaju “aspiracionim neredom” – stvarima koje simbolizuju osobu kakva želimo da budemo.
Džen Džordan, osnivačica organizacijske kompanije Orjenise, objašnjava da ljudi često zadržavaju predmete jer ih podsjećaju na neku staru verziju sebe.
“Nekima su to gitare koje više ne sviraju, drugima kolekcije CD-ova ili stara sportska oprema. Ispod svega je strah da će izgubiti dio identiteta koji su nekada imali”, kaže ona.
Tu je i osjećaj krivice zbog novca potrošenog na stvari koje nikada nisu korištene, pa ljudi radije zadržavaju predmet nego da priznaju da im više nije potreban.
Nered i porodična prošlost
Terapeuti upozoravaju da odnos prema stvarima često potiče iz porodične istorije i iskustava oskudice.
Ljudi koji su odrasli u siromaštvu, tokom ratova ili ekonomskih kriza često razvijaju potrebu da čuvaju stvari “za svaki slučaj”. U takvim porodicama predmeti postaju simbol sigurnosti i zaštite od budućih problema.
Zbog toga je, kako navode stručnjaci, važno razumjeti da nered nije samo estetski problem, već često emocionalni odgovor na nesigurnost i stres.
Sram i pritisak savršene kuće
Istraživanja pokazuju da nered kod mnogih izaziva osjećaj stida, posebno zbog društvenih mreža i pritiska da dom uvijek izgleda savršeno. Međutim, Ferari ističe da žene nisu sklonije neredu od muškaraca – razlika je samo u načinu na koji društvo to posmatra.
“Kod žena se to naziva ‘haos’ ili ‘nered’, dok su kod muškaraca to njihove ‘igračke’ ili ‘kolekcije’,” kaže Ferari.
Stručnjaci upozoravaju da osjećaj srama često dodatno otežava rješavanje problema jer ljudi izbjegavaju da pričaju o tome i pokušavaju da sakriju stanje svog doma.
Kako se osloboditi viška stvari
Prema riječima profesionalnih organizatora, rješenje nije agresivno bacanje svega odjednom niti kupovina novih kutija za odlaganje.
Kerolajn Rodžers savjetuje da ljudi prvo sebi postave pitanje kako žele da koriste određeni prostor i kako žele da se u njemu osjećaju. Tek tada postaje lakše odlučiti šta zaista ima mjesto u domu.
Jedna od preporuka jeste da ljudi “ispričaju priču” o predmetu prije nego što ga se odreknu – da naglas objasne šta im je značio i zašto su ga čuvali. Stručnjaci tvrde da upravo taj proces često pomaže da se emotivna vezanost smanji i da predmet postane lakše pustiti.
Psiholozi takođe upozoravaju da pritisak i svađe uglavnom ne daju rezultate, posebno kada je riječ o partnerima ili članovima porodice. Promjena mora doći iznutra, a ne pod prisilom.
Nije riječ o stvarima, već o emocijama
Stručnjaci zaključuju da se pravi problem ne krije u broju predmeta, već u emocijama koje ih prate. Zato cilj nije stvoriti savršeno minimalistički dom, već prostor koji omogućava mirniji i funkcionalniji život.
Kako navode terapeuti, uspomene, ljubav i identitet ne nestaju kada nestane predmet koji ih simbolizuje.
