Nastavnici bi mogli fizički da intervenišu kada učenici ozbiljno ometaju čas.
Pitanje šta nastavnik smije da uradi kada učenik uporno ometa nastavu, odbija upozorenja i onemogućava drugoj djeci da prate čas postalo je predmet ozbiljne rasprave u Danskoj.
Danska vlada predložila je nova pravila prema kojima bi prosvjetnim radnicima, pod strogo određenim uslovima, bilo omogućeno da fizički intervenišu i u situacijama kada učenik ozbiljno ometa nastavu.
Predlog zakona podnesen je danskom parlamentu 8. oktobra, a njegova suština nije u uvođenju fizičkog kažnjavanja učenika. Cilj je preciznije definisati situacije u kojima zaposleni u školi smiju da reaguju kada razgovor, upozorenja i druge blaže mjere ne daju rezultat.
Ipak, predlog je otvorio osjetljivo pitanje: gdje prestaje pravo nastavnika da zaštiti bezbjednost i normalno odvijanje nastave, a gdje počinje obaveza da se dijete zaštiti od neprimjerenog postupanja odraslih?
Kada bi nastavnik smio da koristi fizičku intervenciju?
Prema prijedlogu danskog Ministarstva obrazovanja, fizička intervencija bila bi moguća u jasno određenim situacijama.
To uključuje slučajeve kada učenik:
- oštećuje školsku imovinu,
- fizički povređuje druge,
- ugrožava sebe ili druge,
- psihički povređuje druge,
- ozbiljno ometa nastavu.
Posebnu pažnju privukla je upravo posljednja kategorija.
U određenim okolnostima, fizička intervencija mogla bi biti dozvoljena i kada učenik ne predstavlja neposrednu fizičku opasnost, ali svojim ponašanjem ozbiljno onemogućava drugu djecu da prate nastavu.
Kao primjer navode se situacije u kojima učenik pravi ozbiljan nered, odbija da napusti prostoriju ili na drugi način sprečava ostatak odjeljenja da normalno prati čas.
Međutim, sama neposlušnost ne bi bila dovoljan razlog za upotrebu fizičke sile.
Svaki slučaj morao bi se procjenjivati pojedinačno, uzimajući u obzir okolnosti i ozbiljnost ponašanja.
Sila samo kao krajnja mjera
Danske vlasti naglašavaju da bi nastavnik najprije trebalo da pokuša da problem riješi blažim metodama.
To može uključivati razgovor sa učenikom, upozorenje ili pokušaj da se dijete udalji iz situacije u kojoj ometa druge.
Tek ako takvi pokušaji ne daju rezultat, fizička intervencija mogla bi biti opravdana – i to samo ako je neophodna i proporcionalna situaciji.
Drugim riječima, nastavnik ne bi dobio neograničeno pravo da koristi silu.
Intervencija bi morala biti što blaža i što kraća, odnosno trajati samo onoliko koliko je potrebno da se situacija stavi pod kontrolu.
Važna razlika je i to što se ovdje govori o fizičkoj intervenciji, a ne o fizičkom kažnjavanju učenika.
Nastavnici traže jasnija pravila, kritičari upozoravaju
Dio nastavničkog sindikata podržava promjenu jer smatra da prosvjetnim radnicima treba jasniji pravni okvir za postupanje u situacijama koje izmaknu kontroli.
Nastavnici se ponekad suočavaju sa ponašanjem koje ugrožava bezbjednost ili onemogućava čitavom odjeljenju da prati nastavu, a istovremeno nisu sigurni koje mjere smiju primijeniti.
S druge strane, organizacije koje se bave pravima djece upozoravaju da bi proširena ovlašćenja mogla posebno pogoditi učenike koji već imaju određene socijalne, emocionalne ili druge teškoće.
Zbog toga kritičari insistiraju na prevenciji, stručnoj podršci i pedagoškim metodama koje mogu spriječiti eskalaciju sukoba prije nego što dođe do fizičke intervencije.
Upravo tu se nalazi najteži dio rasprave: kako zaštititi pravo većine učenika na mirnu i bezbjednu nastavu, a istovremeno zaštititi pojedinačno dijete od pretjerane reakcije odraslih?
Svaka intervencija morala bi biti evidentirana
Prema predlogu, roditelji i nadležni opštinski organi trebalo bi da budu obaviješteni o svakom slučaju upotrebe sile.
Takva obaveza trebalo bi da omogući da intervencije budu evidentirane i da se njihova opravdanost može naknadno preispitati.
Danski ministar obrazovanja Magnus Heunicke poručio je da nastavnici ne bi trebalo da strahuju od otkaza zato što su neophodno intervenisali u situaciji koja je izmakla kontroli.
Istovremeno, Ministarstvo naglašava da škole imaju odgovornost da takve situacije sprečavaju, a ne samo da reaguju kada do njih već dođe.
Slična pravila već postoje u drugim zemljama
Danska nije prva evropska zemlja koja pokušava preciznije urediti ovu oblast.
U Norveškoj su pravila o fizičkoj intervenciji školskog osoblja proširena tako da obuhvate i ozbiljno ometanje nastave, kao i određene oblike psihičkog povređivanja drugih. Nova pravila tamo se primjenjuju od avgusta 2025. godine.
U Engleskoj školsko osoblje takođe može koristiti razumnu silu u zakonom predviđenim okolnostima, uključujući održavanje reda i discipline.
Ipak, u oba slučaja ključni princip je isti – fizička sila ne smije biti proizvoljna niti se koristiti kao kazna.
Danski predlog se i dalje nalazi u zakonodavnom postupku, a ako bude usvojen, planirano je da nova pravila počnu da se primjenjuju od avgusta 2027. godine.
Rasprava u Danskoj tako otvara pitanje koje nije ograničeno samo na jednu zemlju: šta nastavnik treba da uradi kada jedno dijete svojim ponašanjem ugrožava ili potpuno onemogućava pravo tridesetoro druge djece na normalan čas?
Odgovor očigledno nije jednostavan. Ali jedno je sigurno – jasna pravila moraju istovremeno štititi autoritet nastavnika, bezbjednost učenika i dostojanstvo svakog djeteta.
