Neke rečenice koje čujemo u djetinjstvu prate nas i godinama kasnije, čak i kada mislimo da smo ih odavno zaboravili. Posebno je teško kada dolaze od osobe od koje najviše očekujemo ljubav, podršku i razumijevanje
Odnos majke i kćerke može biti izvor velike ljubavi, ali i nesigurnosti koje se prenose u odraslu dob.
Ponavljajuće kritike, poređenja i osjećaj krivice mogu utjecati na to kako žena doživljava sebe i gradi odnose s drugima.
1. Nijedan uspjeh nije dovoljno dobar
Umjesto pohvale, kćerka dobija novu zamjerku ili pitanje zašto nije postigla više. S vremenom može početi sumnjati u vlastite sposobnosti, čak i kada ostvaruje značajne ciljeve.
2. Stalno poređenje s drugima
Rečenice poput „Zašto ne možeš biti kao ona?“ mogu stvoriti osjećaj da uvijek postoji neko bolji. Takav obrazac često vodi u nesigurnost i neprestano dokazivanje.
3. Umanjivanje emocija
Ako se tuga naziva dramatiziranjem, a povrijeđenost pretjeranom osjetljivošću, kćerka može naučiti potiskivati osjećaje i teško izražavati vlastite potrebe.
4. Izazivanje osjećaja krivice
Podsjećanje na sve što je majka učinila može postati način pritiska kada kćerka pokuša postaviti granice. Međutim, ljubav prema roditelju ne znači da mora biti odgovorna za njegovo raspoloženje.
5. Kritiziranje izgleda
Komentari o težini, odjeći, koži ili frizuri mogu s vremenom postati dio unutrašnjeg glasa koji stalno pronalazi mane.
Prepoznavanje ovih obrazaca ne znači automatski da majka ima narcistički poremećaj ličnosti. Ipak, ako odnos godinama narušava samopouzdanje, važno je zapitati se: Da li zaista sumnjamo u sebe ili smo samo predugo slušali da nismo dovoljno dobri?
