Burne reakcije, nestabilni odnosi, ljutnja i nagle promene u načinu na koji osoba vidi druge mogu da se jave kod oba poremećaja. Ipak, iza sličnog ponašanja često stoje veoma različiti strahovi i emocionalne potrebe.
Granični poremećaj ličnosti i narcistički poremećaj ličnosti nisu isto, iako ih ljudi na internetu često mešaju. Nijedan se ne može prepoznati na osnovu jedne svađe, sebičnog postupka ili burne reakcije.
Reč je o složenim obrascima koji dugo traju, pojavljuju se u različitim životnim situacijama i znatno utiču na odnose, funkcionisanje i doživljaj sebe. Dijagnozu može da postavi samo stručnjak za mentalno zdravlje.
Glavni strah nije isti
Kod graničnog poremećaja ličnosti često je naglašena osetljivost na odbacivanje i napuštanje. Čak i kratko ćutanje partnera, promena plana ili odlaganje susreta mogu biti doživljeni kao znak da će osoba ostati sama.
Kod narcističkog poremećaja naročito može da boli situacija koja ugrožava sliku o sopstvenoj posebnosti ili vrednosti. Kritika, neuspeh ili javna greška mogu izazvati stid, povlačenje, ljutnju ili pokušaj omalovažavanja drugih.
Pojednostavljeno, kod prvog poremećaja u središtu može biti strah: “Ostavićeš me”, dok kod drugog dominira: “Videćeš da nisam poseban ili savršen”. To nije pravilo koje važi za svaku osobu, već okvir koji pomaže u razumevanju razlike.
Šta traže u bliskim odnosima?
Osoba sa graničnim poremećajem može snažno želeti bliskost, sigurnost i potvrdu da neće biti napuštena. Istovremeno, intenzitet te potrebe može je plašiti, pa se približavanje i udaljavanje brzo smenjuju.
Kod narcističkog poremećaja odnosi mogu služiti održavanju samopoštovanja. Osobi mogu biti naročito važne pohvale, divljenje, status i osećaj da je izuzetna ili da je uvek u pravu.
Naravno, osobe sa ovim dijagnozama nisu međusobno iste. Želja za ljubavlju ne pripada samo jednom poremećaju, kao što ni potreba za priznanjem nije sama po sebi znak narcizma.
Različit doživljaj sebe
Granični poremećaj često prati nestabilna slika o sebi. Osoba može naglo menjati ciljeve, vrednosti, planove i mišljenje o sopstvenoj vrednosti. Česti su osećaj praznine i snažne promene raspoloženja.
Kod narcističkog poremećaja slika o sebi može spolja delovati veoma samouvereno, ali samopoštovanje često zavisi od priznanja okoline. Iza grandioznog nastupa ponekad se krije velika osetljivost na kritiku i neuspeh.
Sličnosti ipak postoje
ba poremećaja mogu da uključuju:
- burne i nestabilne odnose
- snažnu ljutnjuo
- setljivost na kritiku ili odbacivanje
- idealizovanje, a zatim obezvređivanje druge osobe
- teškoće sa regulisanjem emocija
- impulsivne ili konfliktne reakcije
Moguće je i da ista osoba ispunjava kriterijume za oba poremećaja, što dodatno otežava procenu. Zbog toga kratki testovi na internetu i procenjivanje partnera na osnovu nekoliko osobina nisu pouzdani.
Da li mogu da se leče?
Psihoterapija predstavlja osnovu lečenja oba poremećaja. Kod graničnog poremećaja ličnosti posebno se koristi dijalektičko-bihejvioralna terapija, koja pomaže u regulisanju emocija, podnošenju intenzivnog stresa i građenju stabilnijih odnosa.
I narcistički poremećaj leči se psihoterapijom, uz rad na samopoštovanju, odnosima, tolerisanju kritike i razumevanju tuđih potreba.
Najvažnije je da dijagnoza ne postane uvreda ili etiketa. Reči “narcis” i “borderlajn” često se koriste za svaku osobu koja je teška, sebična ili emotivno nepredvidiva, ali takvo pojednostavljivanje može da stigmatizuje ljude kojima je potrebna stručna pomoć.


