Tada si mi došao ti, potpuno neočekivan, nježan, brižan,baš ti…tako stvaran. Oplemenio si moje biće i znala sam da si moja novogodišnja želja. Ali, nisam znala da ćeš postati moja jedina i životna želja.
Udisala sam te, opipavala i iznova doživljavala. Znala sam da si moje „ono nešto“ što mi se ostvaruje. I baš tako, svakog momenta s tobom, moja duša treperila je kao svjetlo svijeće na polnoćki, kao trzaji žica na gitari. I obuzimala me ta emocija da sam tvoja, da si došao, da smo tu…a ko zna gdje idemo. Mirisala sam ti kožu.
Znala sam da će me taj miris odvesti daleko u maštu gdje sam te svaki naredni dan čekala. Tada sam shvatila da volim. Volim te kao što se voli najrođenije, volim te kao što se voli najvoljenije, volim te kao što se voli najiskrenije.
I opet sam osjetila isto treperenje. Tada sam shvatila da tijelo treperi kada ti duša pleše. Tada je tvoja ruka držala moju u unutrašnjosti svojih dlanova kao i srce u unutrašnjosti svog srca.
Tada je moja ljubav krenula da se bije, goloruka, da te brani, da ne diše ako je potrebno. Jer to je ljubav, ona može. Moja ljubav krenula je u dubine mora, na ivice stijena. Uplašena je koračala da te usreći, da te oraspoloži, ignorišući bol, stvarajući ponos.
Jer može ljubav među stijene, može ljubav u dubine. Može ljubav da ukroti predaleke iluzije. Može ljubav da izbriše granice i učini da sve nestane.
I može ljubav da izmisli nemoguće, da doživi nerealno. Može ljubav da izbriše sve tvoje i sve moje jer prestaje biti važno šta kome pripada. Može ljubav da se preda i postane najspokojnije mjesto. Može ljubav da ima planove i isprepletene dijelove koje daješ od sebe, bezrezervno i nepromišljeno, nesebično i potpuno.
Može ljubav da ostane koliko god je nešto tjeralo dalje. Može da se sliva u nijansama i odoli drugim dimenzijama. Može jer si ti tu. Držiš moju ruku u dubini svoje ruke, čuvaš moje srce u dubini svog srca i znaš da ću te isto željeti kao jučer, kao sada, kao zauvijek. Može ljubav da bude u raznim oblicima i bojama. Ja sam izabrala da bude…moja.
I opet je Božić. I dalje sam tu. I dalje ova ljubav traje. I trajat će sve dok svjetlo svijeća obasjava polnoćku, dok trepere žice na gitari. Trajat će sve dok je stijena i mora, sve dok je duše u ljudima. Sve dok je ruke u ruci…
Sve dok je nas.
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
