U ovom životu
želim da me ne nose oni
koji ne mogu ni da me podignu
I da mi se ne smiju oni koji
ne umiju da me nasmiju
Neki sam dan skrolajući bespućima Instagrama naletjela na neku random objavu – fotku s emotivnim opisom, posvećen baki te osobe (koju sam već zaboravila), a koja je evocirala, među inima, i uspomene iz ratnog razdoblja.
Samostalna, samouvjerena, slobodna, prkosna i drska.
Sve su to riječi koje su ljudi koristili kako bi opisali moju trogodišnju kćerku, a koje se nisu uvijek dijelile kao komplimenti.
Razdvajanje ne mora uvijek biti korak prije razvoda.
Ona je u ovu policu strpala strah od tatinih batina, i maminih i tatinih svađa, i maminih jecaja, i lomljenja čaša i one bespomoćnosti koju je osećala.
Ne postoji nijedan čas u srednjoj školi o tome kako ne biti grozan momak ili djevojka.
Nađite nekoga koga ćete voljeti.
Samo ne zaboravite da pronađete sebe.
Profesor iz Splita Toni Šćulac donio je odluku koja je od dvije djevojke u finalu, Karolina ili Stankica, ona prava za njega.
Emotivna manipulacija dolazi u nekoliko oblika:
Ja bih pisala o tebi
u tišini
u dubinama novih praskozorja
u uvali netaknutog ostrva
u šumama blizu Like
u sjećanjima koja ne blijede
u sobama koje ne mirišu na jesen.
