Druga strana anksioznosti je čista. Besprijekorna i bez ijedne mrlje. Kao savršena slika iz nekog magazina. Sa uglancanim radnim površinama. Sjajnim podovima. Gdje je sve složeno baš tamo gdje treba biti.
Tri mjeseca. Toliko je prošlo otkako sam se vratila s Kube.
Svaka prvorotka prati sledeći scenario: prisustvuje časovima za trudnice, satima proučava metode za kontrolu bola tokom porođaja, čita svu moguću literaturu vezanu za sam čin porođaja, gleda porođajne videe raznih žena na youtube-u, lista dobre i loše efekte medikamenata koji se daju pre, tokom i nakon porođaja.
Možete osjetiti kako vam se prikrada, krene uz stopala. Neko je ostavio cipele u hodniku i vi ste se umalo spotakli preko njih dok ste nosili korpu punu veša iz mašine.
Imam ovaj neki pokisli izraz lica cijeli život. Prosto mi je fizionomija lica takva.
Vjerovatno kao i svi na ovoj planeti tako i ja imam svojih uspona i padova. Ne doživljavam to porazom ili sramotom. A još manje preprekom.
Koliko često zagrlite nekoga i znate li koliko su zagrljaji korisni za sva živa bića?
Dječija spontanost i iskrenost mogu da raznježe svačije srce.
Razmišljala sam o tome koliko sam sa sedamnaest bila sigurna da ću s dvadeset i sedam potpuno prokužiti život, znati kamo idem i tko sam. Često se događa da ne znam ništa od navedenog.
Razvod je često traumatično iskustvo, a naročito za žene u dvadesetim i ranim tridesetim godinama. Često se dešava da osjećaju sram i stigmu zato što njihove vršnjakinje tek ulaze u brak ili se nikad nisu udavale.
