Tuga je ponekad sasvim dobra stvar.
Dođe ti u obliku bijelog psa kojeg pozdraviš na ulici, i on kasnije hoda za tobom i maše repom, a tebi se nešto skupi u grudima zato što ga ne možeš povesti kući.
Uvedu te u temu, razrade to po nivoima, napišeš ponešto, možda izraziš emociju prema predavaču i op op – ideš i voliš ljude.
100 eur, ako uplatite odmah može i 90.
No, ne ide tako.
Koliko često se grlite?
Koliko često se ljubite?
Koliko često izgovarate riječi VOLIM TE?
Hoćeš li mi vjerovati ako ti kažem da možda ne znam sve o tebi, ali da znam da ima netko na ovome svijetu tko ti fali?
Ljubav nas je zaskočila kao što iz podzemlja iskače ubojica u uličici, i smjesta nas oboje udarila!
Tako udara munja, tako udara finski nož.
(Majstor i Margarita, Mihail Bulgakov)
Kada bih o tebi govorila ljudima,
sigurno bi odlučili
da ti dodijele orden
za nesebično darivanje vječnosti
mom srcu.
Mon amour,
nema jakih,
postoje samo žene koje prekrajaju slabosti
oblače ih naizvrat da izgledaju kao snaga,
prekrajaju srce
i kičmu
i ruke.
Danima pjevušim u sebi “Bebi sanjam bele jahte ceo život da nas prate… “
Povremeno, odmorim…. Namignem sama sebi.
Koliko ste puta voljeli?
Koliko ste puta bili ostavljeni?
Koliko ste puta davali drugu, treću šansu?
Nisam prva osoba koju si volio.
Nisi prva osoba s kojom sam vidjela vječnost.
