Život nam nerijetko dodijeli zadatke koji su preteški za naša malena, krhka i slabašna leđa.
„Koliko sam ja njega samo voljela.“, rekla sam prijateljici.
„Nisi ti voljela njega, ti si voljela nekog drugog, nekog tko nije ni postojao.“, odgovorila je tiho.
Polako se povlači, kao da će svakako časa nestati i otići.
Lagano i nježno se provlači kroz svaki pramen kose i mazi me nježnošću.
Ne budi pohlepna.
Ne zahtijevaj sve istog momenta.
Zaustavi se i pogledaj svoj život.
Jednog dana kada
budemo živeli zajedno.
Tuga je ponekad sasvim dobra stvar.
Dođe ti u obliku bijelog psa kojeg pozdraviš na ulici, i on kasnije hoda za tobom i maše repom, a tebi se nešto skupi u grudima zato što ga ne možeš povesti kući.
Uvedu te u temu, razrade to po nivoima, napišeš ponešto, možda izraziš emociju prema predavaču i op op – ideš i voliš ljude.
100 eur, ako uplatite odmah može i 90.
No, ne ide tako.
Koliko često se grlite?
Koliko često se ljubite?
Koliko često izgovarate riječi VOLIM TE?
Hoćeš li mi vjerovati ako ti kažem da možda ne znam sve o tebi, ali da znam da ima netko na ovome svijetu tko ti fali?
Ljubav nas je zaskočila kao što iz podzemlja iskače ubojica u uličici, i smjesta nas oboje udarila!
Tako udara munja, tako udara finski nož.
(Majstor i Margarita, Mihail Bulgakov)
