Ima li nas koliko?
Zar se može previše voljeti?
U vremenu gdje nam priče o mentalnom zdavlju iskaču iz frižidera i svi se usude na taj korak, osjećam neku sluđenost u zraku. Evo u mjesecu mentalnog zdravlja odvažiću se, doduše, sebično da govorim malo više o ženama…
Zato žene, šoljica kafe i pet minuta samo za sebe!
Kada previše volimo?
Zašto previše volimo?
Kada to počinjemo kupiti mrvice poslije gozbe onih pravih Orfeja?
Zašto raspisujemo potjernice iz kojih vrišti emocija NEMANJA?
Kada nam otrcani dekori, natruli klišei i filmski uigrane scene, postaju najviša dostignuća?
U kojem tačno trenutku sebe poslužimo bez trunke odgovornosti?
„ Gdje ti je strah, tu ti je zadatak.“ Riječi velikog Junga…
Pa da počnemo:
Koliko su i da li su vaše potrebe u djetinjstvu bile zadovoljene? Na koji način ste ih tražili? Da li ih je iko čuo ili možda bolje pitanje šta je sve bilo potrebno uraditi da bi neko čuo vaše potrebe? Dobro sada osluškujte sebe. Upravo odavde dolaze ponašanja kojima danas svjedočite… Lična potreba da vi brinete o nekome, posebno muškarcima koji gle čuda jedva čekaju da ih neko zbrine.
Idemo dalje, ukoliko potičete iz disfunkcionalne porodice, u kojoj vaše emocionalne potrebe nisu bile adekvatno ili nikako zadovoljene, sasvim očekivano da danas nećete znati odgovoriti na emotivne izazove.
Ne osuđuj, nego zagrli najjače do sada!
Tokom školovanja, ličnog rada na sebi i prakse mnogo puta sam čula „ žene nekom magijom izaberu partnera sličnog ocu…“ Prvo nije to nikakva magija ljudi moji, a šta bih tada sve pomislila bolje da sada ne počinjem.
Ono što je istina jeste da ako ne uspijemo promijeniti jednog ili oba roditelja očajnički istrajavamo u odnosima gdje nekoga konstanto trebamo mijenjati, krojiti, upakivati, uzimati nove mjere, pa kada se umorimo od toga, onda hajde da se malo ja prilagodim i umanjim, što da ne jer ljubav trpi… tako su nas učili…
Iz dubine duše reagujete na vrlo poznatu vrstu emocionalno nedostupnog muškarca kog ćete iznova pokušavati promijeniti svojom ljubavlju.
E sada, znate ono kada emocije nadvladaju dostojanstvo, e baš vam tada strah od napuštanja kaže „ učiniću sve da ova veza uspije“ što je znak jednakosti granica nema. Bolno jako.
Rečenica „ ništa mi nije teško učiniti za njega, imam ja vremena“ pa još niz opravdanja pridoda u ime dotičnog gospodina, budi svemirsku želju samo čvrsto zagrliti i reći hajde malo nježnije prema sebi, uspori malecka.
Jer pazi, zanimljiv je taj fenomen stalne prisutnosti, dostupnosti, imanja vremena, ništa nije preteško, preskupo, nemoguće samo ako pomaže muškarcu sa kojim ste.
Taj odnos više nije fifty-fifty ostaje samo tvojih cijelih i teških 100%
100% odgovornosti, krivice, grijeha, čekanja, nadanja, razumijevanja, ljubavi…
Samo da pitam, koga opravdavaš, čemu se nadaš, koga razumiješ, a ponajviše koga to misliš da voliš? Na kraju dana, ostaješ samo ti, sama sebi na kojoj piše „ baterija na izmaku“.
Samopoštovanje je na kritičnom nivou, kritično nizak nivo koji govori negdje u dubini da i ne zaslužuješ biti srećna, ne zaslužuješ ljubav i pažnju. U suštini vjeruješ da moraš zaslužiti pravo na uživanje i onda na velika vrata uđe gospođa krivica koja diktira tempo beskrajnog razmišljanja šta si mogla bolje, gdje si pogriješila i tako usput oduze sebi pravo i na grešku.
U sigurnoj vezi možeš pogriješiti!
Siguran i pravi muškarac voli sve tvoje pa i onaj ranjeni dio tebe!
Siguran odnos se ne gradi na savršenstvu!
I zato drage moje žene, prestanite sa maštanjem kako bi nešto moglo ili trebalo izgledati. Znam slatke su te roze naočare, ali od njih vam srce često zatraži flastere.
Realno, objektivno sagledavanje stavri uz jasno postavljene granice i definicije ljubavi, odnosa, intimnosti i partnerstva će vam omogućiti emocionalno zdrav i sigurniji život ili bar sa manje šavova…
Time što vas privlače muškarci sa problemima, muškarci emocionalno nepismeni koji poput vampira crpe svu energiju, zapadate u haotične i neizvjesne odnose koji vode do emocionalno bolnih situacija, puno nejasnih znakova na putu i osjećaja bespomoćnosti.
Odgovornost pod ruku, rad na sebi i pravac život!
Volite!
Sofija Suknović, diplomirani psiholog i psihoterapeut pod supervizijom
