No, za formulu koja donosi ekstra profit ovoj Banjalučanki nije bila potrebna univerzitetska diploma. Ona je hobi pretvorila u poslovnu priču. Izuzetno uspješnu.
„Kao mala djevojčica voljela da sam pravim kolače i različite poslastice, posmatrala sam starije članove porodice kako to rade, trudila se da pomažem… Ta ljubav me nikada nije napustila. Kada sam nakon srednje Medicinske škole u Banjaluci diplomirala na Ekonomskom fakultetu, ni sanjala nisam da će moj „hobi“ prerasti u sjajan biznis i osnovni izvor prihoda.“ priča sagovornica „Lole“.
Uz praznike, poput 8. marta, Natašina mala kućna fabrika kolača radi punom parom. Poslovni partneri su joj ugostiteljski objekti, frizerski saloni, političke partije, udruženja građana… Dobar glas je jedina reklama.
„Posebno mi je drago kada moji lijepo dekorisani proizvodi uvesele štićenike Doma za starija lica, članove Udruženja roditelja sa četvoro i više djece i td. A, ove godine sam, među ostalim, pripremala poklone i za njih povodom 8. marta.“ – priča Nataša.
Natašin san i sljedeći razvojni korak je otvaranje prave fabrike kolača, u kojoj će, osim članova njene porodice, zapošljavati i ostale radnike. Kod dobre volje je najvažnije da je vlastita, kaže Nataša, uz ocjenu da rezltati ne mogu izostati.
Ova mlada Banjalučanka možda najbolje ilustruje činjenicu da nam je svima građa mozga ista, a da njegova upotreba ne zavisi od pola.