Od 2014. godine uvršten na reprezentativnu „UNESCO“ listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa i tako je postao svjetsko dobro.
– Zmijanjski vez je naš najpoznatiji autohtoni vez. Nastao je na platou Manjače. Zbog teške pristupačnosti tom geografskom području imao je malo dodira sa drugim krajevima i nije se mjenjao vjekovima. Radi se konbinacijom pokrsnice odnosno krstatog veza, zrnčanja i provlaka i to isključivo na bijelom lanenom platnu – pojašnjava za „Novosti“ Slobodanka Ristić Gašić, iz humanitarnog udruženja žena „Duga“.
Gašić je naglasila kako je povezanost Zmijanjskog veza sa Banjalukom velika, i ona počiva upravo u činjenici o samom porijeklu ove kulturne baštine.
– Povezanost sa samim gradom Banjalukom ogleda se u tome što se plato Manjače, na kojem je zmijanjski vez nastao i održao se do današnjih dana, pripada teritoriji Grada. Gradske vlasti su uvidjele značaj Zmijanjskog veza i finansiranjem projekata kroz škole i radionice pomažu očuvanju i unapređenju znanja i vještina potrebnih za njegovu izradu.
Stranim delegacijama poklanjaju se suveniri i proizvodi sa motivima zmijanjskog veza. Time se doprinosi razvijanju svijesti da na ovim prostorima imamo nešto jedinstveno – poručila je Ristić Gašić.
Osnovna karakteristika Zmijanjksog veza su različiti motivi utkani na platno, zbog kojih je vremenom i postao prepoznatljiv.
– Odlikuju ga simetrični motivi koji u osnovi imaju skriven ili poluskriven krst. Ostali motivi su geometrijski kao što su romb, četvorougao i slično, a rjeđe su prikazani cvijeće i grančice. Za svaki od korištenih motiva vezilje su imale narodne nazive koji su simbolizovali domaćinstvo, napredak, uspijeh, snagu, slobodu kao što su ognjište, kuća, jabuka, kola, grane i tako dalje – rekla je Gašićeva.
Na pitanje o tome šta je njena prva asocijasija na Zmijanjski vez naša sagovornica je istakla da su to ispred svega hrabrost i duhovna sloboda.
– S obzirom kada je i u kojim okolnostima je nastao, moja prva asocijacija je hrabrost, prkos i duhovna sloboda koju su imali ljudi, a posebno žene koje su ga vezle i nosile. To su bili otvoreni ljudi, dobri domaćini koji su spremni da pomognu u svakoj nevolji, ali i ljudi koji poštuju svoje – ističe Ristić Gašić.
Dodaje i to kako je ponosna na grad na Vrbasu, koji je njen rodni grad, kao i na ljude koji žive u njemu.
– Sretna sam što u Banjaluci žive ljudi koji su tihi, mirni, radni, uvjek sprmni da pomognu, svjesni sebe i ponosni na svoje naslijeđe koje su im ostavili njihovi preci – dodaje Gašićeva.
Iako je riječ o nečemu tradicionalnom, u današnje vrijeme Zmijanjski vez se naširoko primjenjuje, a najviše kao motiv i ukras na odjeći ili za izradu suvenira.
– Zmijanjski vez se danas koristi za ukrašavanje odjeće, izradu nakita, ukrašavanje kućnog tekstila i suvenira. Takođe je inspiracija za mnoga umjetnička djela jer je veoma dekorativan, odmjeren i vrlo primjenjiv. Sve više se pojavljuje i u kulturnoj sferi, gdje se predstavlja kao prepoznatljiv simbol naših prostora u Republici Srpskoj – kazala je Gašić.
Naša sagovornica je za kraj, povodom 22. aprila, Dana grada Banja Luka poručila da više trebamo voditi računa o svom porijeklu i tradiciji, i čuvati ono što su nam preci ostavili u naslijeđe.
– U danima praznika, kada više razmišljamo o sebi, odakle smo došli i u kom pravcu treba da idemo, svojim sugrađanima želim skrenuti pažnju da bolje upoznaju svoju bogatu kulturnu baštinu, da je više poštuju i da je na što bolji i ljepši način promovišu svuda gdje se pojave – istakla je Ristić Gašić.
Preuzeto sa: vecernjenovosti.ba
