Proces tugovanja odvija se u nama i za to nam nije neophodan nikakav spoljašnji dokaz.
Crnina obično stavlja do znanja ljudima oko nas da smo izgubili nekog bliskog, kako bi se oni obazrivo i s uvažavanjem odnosili prema našem bolu.
U praksi, nerijetko se dešava upravo suprotno: u tim danima koji su vrlo teški i izazovni za ožalošćene, crnina privlači tuđu pažnju, i to u trenutku kada smo najosjetljiviji i kada su nam ljubopitljivi i sažaljivi pogledi drugih najmanje potrebni.
Ne bi trebalo da se nakon smrti bližnjih oblačimo u crno samo zato što to neko od nas očekuje. Ovo je najmanje smislen od svih mogućih razloga kojih možete da se sjetite.
Ako neko ipak želi i osjeća potrebu da nosi crninu, to je sasvim u redu da uradi.
Ali to što neko drugi neće obući crninu ne znači da je taj neko manje volio i poštovao svoje bližnje, ili da su mu manje značili.
Ukoliko vam slučajno to što ne nosite crninu stvara grižu savjesti pred upokojenima, sjetite se da je mnogo važnije od crnine da im, dok su među vama, svojim djelima i pažnjom pokažete da su vam bitni i da ih volite.
Sve ostalo je manje bitno, i tiče se forme a ne suštine.
Preuzeto sa: instagram.com
