Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, jedna je od kompleksnijih tema našeg društva. Ujedno i jedan od većih problema, jer ne samo da djeca imaju preopterećene školske torbe, već i školske rasporede. Zašto je to tako? Odgovor su školski predmeti. Osnovna škola, baš poput većine srednjih nudi opšte znanje, koje ne samo da nije konkurentno na tržištu rada, već djeci ne omogućava usmjeravanje na ono što im potiče kreativnost, maštu, ali interesovanje. Zato je Finska sa nekoliko koraka ispred nas došla do revolucionarnog pomaka. Ukinuće školske predmete! A kakvo je to obrazovanje bez kontrolnih zadataka i mnogo zadaće, možete pročitati u našem prethodnom tekstu.
Finski obrazovni sistem odavno se smatra jednim od najboljih u svijetu. U međunarodnim rangiranjima uvijek zauzima jedno od top deset mjesta. Međutim, to im nije dovoljno, jer su sada odlučili da budu očito najbolji u otkrivanju interesovanja djece i napretku obrazovnog sistema. Neće više biti fizike, matematike, istorije, književnosti ili geografije. Direktor Odjeljenja za edukaciju u Helsinkiju, Marjo Kajlonen objasnio je promjene:
“Postoje škole koje uče na tradionalne, staromodne načine, koji su se primijenjivale početkom 1900. godine. Međutim, potrebe nisu jednake i danas trebamo nešto što je prikladno za dvadeset i prvi vijek.”
Umjesto predmeta, učenici će proučavati događaje i fenomene u interdisciplinarnom formatu. Na primjer, ako se uči lekcija iz Drugog svjetskog rata, umjesto učenja napamet datuma i činjenica, djeca će raditi u radnim grupama, primjenjujući perpsektive iz istorije, geografije, matematike, ali ujedno i razvijati lingvističke vještine, ekonomske, ali i komunikacijske.
Ovaj sistem će se primijenjivati na učenike srednjih škola od uzrasta šesnaest godina nadalje. Osnovna ideja je da učenici biraju sami za sebe teme i fenomene koje žele izučavati, na temelju njihovih interesovanja i sposobnosti. Na taj način učenici neće morati razmišljati “Kad će mi ovo u životu trebati?”
Tradicionalni način predavanja ex catedra takođe će biti promijenjen. Neće se više sjediti u klupama i anksiozno čekati da vas nastavnik prozove, već se sjediti u malim grupama, kako bi se konstantno moglo diskutovati o problemima. Poticanjem timskog rada, razvijaće se vještine učenika koji će moći sagledati situaciju iz više različitih uglova. Nastavnici će takođe proći posebne obuke, kako bi se što bolje pripremili na ovakav način rada, a zasad ih je preko 70% već krenulo sa pripremnom nastavom na ovakav način, što će povećati efikasnost ovakvih časova kada se konačno krene u realizaciju projekta, koji će biti realizovan do kraja 2020. godine.
I na kraju postavlja se pitanje, kada će i hoće li Bosna i Hercegovina, Balkan uopšte, doći do ovog nivoa rezonovanja, kako bi djeci omogućilo kvalitetnije i zanimljivije obrazovanje, a u konačnici i bolje kadrove na tržištu rada?
