DNK obrasci mogli bi biti jedan od razloga zašto djeca koja se teško odvajaju od ekrana često imaju problema sa zadržavanjem pažnje i socijalizacijom.
Jesu li mobilni telefoni, računari i konzole zaista krivi za sve psihološke probleme s kojima se suočavaju današnja djeca i njihovi roditelji ili (su)krivca treba potražiti na drugom mjestu? Ima li možda genetika kakve veze između vremena provedenog pred ekranom i psihijatrijskih problema kod djece?
Odgovornost na genetici
Nalazi studije kognitivnog razvoja mozga adolescenata koje je obuhvatilo 4262 djece ukazuju na to da “ne ubijaju puške nego ljudi koji ih koriste” te da upravo genetika snosi veliki dio odgovornosti za povezanost između vremena provedenog pred ekranom i adolescentskih problema sa zadržavanjem pažnje i socijalizacijom, piše bug.hr.
Studija Harvardove škole javnog zdravlja TH Chan analizirala je podatke o djeci staroj između devet i 11 godina, prikupljene između 2016. i 2019. u 21 gradu širom SAD-a. Dječji psihijatrijski problemi, posebno onih vezanih uz zadržavanje pažnje i usvajanje socijalnih normi, mjereni su Achenbachovom skalom uz pomoć modela analize genetske osjetljivosti (Gsens).
Novi dokazi
Niz radova ukazuje na povezanost prekomjernog vremena pred ekranom i dječjih psihijatrijskih problema. Nedavna meta-analiza 87 studija pokazala je da je dulje vrijeme provedeno pred ekranom povezano s malim porastom problema s usvajanjem socijalnih normi.
Drugo istraživanje pokazalo je da je vrijeme ispred ekrana povezano s većim problemima pažnje u djetinjstvu. Slično tome, opsežna populacijska studija uočila je da djeca i adolescenti koji dnevno pred ekranom provode više od četiri sata imaju većih problema s kontrolisanjem raspoloženja i pažnje.
Iako su fenotipske povezanosti između vremena pred ekranom i psihijatrijskih problema naširoko proučavane, potencijalna uloga genetike u tim povezanostima i dalje je uglavnom nepoznata. Znanstvenici su počeli istraživati na koji način geni igraju ulogu u osobinama ponašanja, sugerirajući da genetske varijante utječu na vrijeme provedeno pred ekranom kroz neurorazvojne puteve mijenjanjem genetske ekspresije središnjeg živčanog sustava.
Genetski faktori kao glavna poveznica
Rezultati ove studije naglašavaju važnost razmatranja genetskih faktora u sociobihevioralnim istraživanjima. Mnogi kreatori politika i naučnici, primjećuju istraživači s Harvarda, gledaju na vrijeme koje dijete provodi pred ekranom kao faktor rizika koji se može promijeniti. Međutim, ako su genetski faktori glavna poveznica između vremena provedenog pred ekranom i mentalnog zdravlja, tada bi ograničavanje vremena provedenog pred ekranom moglo biti znatno manje učinkovito no što se nadamo.
Dakako, ističu istraživači, ovo otkriće ne znači da bi roditelji trebali zauzeti popustljiv stav prema djeci koja pretjerano koriste elektroničke uređaje, budući da previše vremena ispred ekrana utječe, između ostalog, i na smanjenu fizičku aktivnost i ispunjavanje školskih obaveza.
