“Dok si pod mojim krovom” i ostale fraze za vježbanje autoriteta, činile su nam se tako iritantnima. Odrastajući smo mrzili savjete i kritike naših roditelja, a emotivne, osjetljive i zabrinute mame bile su prve ne udaru.
Njihovi savjeti činili su se tako besmislenima pa smo više puta zaradili prehladu zbog bosih nogu, golih leđa i hladnoga betona. I ne samo to, mnogima je puknulo srce samo zato što nismo vjerovali u majčinu procjenu koja je u većini slučajeva ispala najveća istina.
U nastavku pročitajte još primjera u kojima su nas mame tako živcirale, a danas smo svjesne da su bile u pravu.
1. Ona ti nije prava prijateljica
U nježnim godinama prijateljstva su nam najvažnija. Roditelji, ali i porodica uopšteno, uvijek su tu za nas, njihova ljubav se podrazumijeva, a bezuslovna briga i težnja da nam pruže sve, uzima se zdravo za gotovo.
Oko prijatelja se moramo truditi, a često se moramo i žrtvovati. U želji za popularnošću i širokom mrežom ljudi znamo upasti u sumnjivo društvo, a mame, poput detektora, to uvijek prve primijete. Kad bismo čule da nam neka prijateljica nije prava prijateljica – izbila bi svađa, a na kraju se uspostavilo da je mama ipak bila u pravu.
2. Moraš stvoriti radne navike
Neuredna soba uvijek je bila povod za ovaj tipični zaključak koji nam je tako išao na živce. Moja soba, moja sloboda – bio je tadašnji način razmišljanja. Ipak, sada smo svjesni da bismo postupili baš isto kao i naše mame, a da je stvaranje radnih navika od najranijih dana – pohvalan način odgoja.
3. Govorim ti to jer te volim
U mnogim situacijama mame su nam rekle nešto što nismo željele čuti. Primjerice, haljina je ponekad bila prekratka za izlazak, a dekolte previše dubok. U to trenutku smo mame doživljavale kao najveće neprijateljice, a danas bismo postupile isto kao one.
4. Ako ti je dosadno, uhvati se posla
Jeste li i vi negodovali kad biste se, u tinejdžerskim godinama, našli u situaciji da nemate šta raditi? To je obično značilo da niti jedan vaš prijatelj nije dostupan, a taj ogromni životni problem uvijek smo dijelili s našim roditeljima. Mame bi onda predložile neki konkretan posao, a mi bismo se baš naljutili.
5. Ne zanimaju me druga djeca!
Kad bismo, primjerice, dobili lošu ocjenu, gotovo uvijek smo se pozivali na loše ocjene naših prijatelja. Tada bi nam roditelji rekli da ih druga djeca ne zanimaju, a nama je to tako išlo na živce.
6. Ti budi pametnija!
Još jedna zbunjujuća fraza koju bi mama rekla kad bi željela predložiti da jednostavno odustanemo od svoga nauma. U tom trenutku nam se činilo kao da je druga osoba pobijedila, a danas znamo da pametniji popušta.
