Kaže da ništa ne bi mijenjao i da je veoma ponosan na oca zbog koga je postao čovjek kakav je danas.
Djetinjstvo mu je bilo puno ljubavi i nježnosti jer je otac uvijek pokušavao da učini njegov život takvim da se ne osjeća drugačijim od svojih vršnjaka.
Uprkos svim preprekama, Saderov otac Jad Isa pokušao je da odgaja sina na najbolji mogući način. Iako se može pretpostaviti da je odnos između njega i njegovih roditelja drugačiji od ostalih, Sader kaže da nije tako.
Inače, Jad već 25 godina radi u mlinu u blizini svoje kuće. Sin mu često pomaže i prati ga do radnog mesta. Vodi normalan život i ljudi ga poštuju i postupaju prema njemu kao prema bilo kome drugom, jer sve što zna je kako da im pruži čistu ljubav.
“Ponosan sam na svog oca. Kroz moj život bio mi je najveća podrška kada mi je to bilo potrebno,” kaže Sader.
Najljepše od svega je kad ga otac ponosno upoznaje sa drugim ljudima i pokazuje im da je, uprkos svom stanju, postigao svoj cilj: vaspita dobrog čovjeka koji nastoji da dobije ono što želi. Trenutno je Sader student treće godine stomatologije, pa, kad upozna nove ljude, ovaj divni otac s ponosom im kaže „moj sin je doktor.“
“Njegove oči su pune radosti i zadovoljstva, kao da se u njima očitava izraz kojim on pokušava reći: “Da, imam Daunov sindrom, ali sam podigao ovog čovjeka i učinio sve što je u mojoj moći da ga učinim doktorom i pomognem drugima,” kaže Sader.
Mladić se osvrnuo i na one koji možda ne bi željeli da imaju dijete sa Daunovim sindromom.
“Da je moja baka bila uvjerena da ne treba da rodi mog oca, ne bih mogao da budem ovdje da vam ispričam ovu nevjerovatnu priču. Kada bih mogao da biram, opet bi izabrao njega za oca,” rekao je Sader.
