Moj otac mi svaki mjesec uzima po 150€ za stanarinu od kada sam se zaposlio.
Majk i Stefani su bili vjereni i čekali dječaka, kada je Stefani dobila izlive amniotske tečnosti u osamanestoj sedmici trudnoće, najgore misli o njihovom nerođenom dijetetu su počele da ih obuzimaju.
Dođem kući prije neki dan, a nakon što sam odvela dijete u školu, otišla na posao, radila, vratila se po njega pa ga iz škole odvela u Centar za podršku djeci sa poteškoćama gdje je on radio sa stručnim osobljem na postizanju funkcionalnih vještina, a ja nastavila sa svojim radom, potom sam ga nahranila, odvela na sat klavira u drugi dio grada, a sve dok sam u međuvremenu imala najmanje 50 telefonskih poziva, te sve to obavljala pješice vukući dijete za ruku, natovarena njegovim preteškim ruksakom čiju težinu ignorišem zbog težine misli u sopstvenoj glavi.
Prije nekoliko dana sam, sasvim slučajno, pogledala jedan domaći dokumentarac do 94-godišnjoj baki koja živi u Srbiji, a njezina je 74-godišnja kći redovito obilazi dolazeći iz Hrvatske.
Uz pomoć snimki s nadzornih kamera svaki je dan gledao kako mu sin nestaje pred očima, ali on nije tu da ga spasi.
Kada sam bila njegovih godina, pisala sam inspirativne tekstove na papiru svoje sveske.
Šta se desi kad sin otvori OnlyFans stranicu na kojoj se golišavo šepuri i šetka i dobro zarađuje, a onda kad njegovo otac sazna za to, umesto da ga nagrdi i prekori kaže mu – I tata bi sine.
Kada govorimo o feminizmu ne mogu da ne mislim da nisu žene jedine koje još treba da uče i rastu, naoružane motivacijom i razumijevanjem.
Smatram da život svakog čoveka treba zapisati, tačno, doslovce onako kako govori, da treba svaki trenutak sačuvati jer je svako bitan, možda ne Univerzumu i Večnosti, ali je bitan kao knjiga jedne velike biblioteke Života.
Odrasli mogu mnogo toga naučiti od djece…
