Ove godine obilježava se sto godina od rođenja holivudske ikone Marilyn Monroe. Tim povodom dvije važne britanske kulturne institucije organizuju program i izložbu o njoj.
Kako bi se obilježila stota godišnjica rođenja glumice Marilyn Monroe, vodeće britanske kulturne institucije spremaju se na slavlje ove ikone Hollywooda kao “izvođačice britke, humoristične inteligencije, lukave arhitektice vlastitog imidža i žene koja je izmijenila mogućnosti za slavu žena na velikom ekranu”, piše The Guardian, podsjećajući da je Monroe bila puno više od “seks simbola zamrznutog u vremenu” ili “tragične figure u središtu nekoliko skandala”.
Kako pišu, Britanski filmski institut (BFI) tokom dva mjeseca osvrnuće se na njenu filmografiju, a National Portrait Gallery postaviti izložbu koja prati stvaranje njenog imidža.
“Marilyn Monroe je vjerojatno bila najveća zvijezda koju je film ikada vidjelo i koju će ikada vidjeti“, kaže Kimberley Sheehan, glavna selektorica BFI-a te nastavlja:
“Bila je originalna ‘trostruka prijetnja‘ i zaslužuje veliko priznanje za vješto usavršavanje vlastitog imidža i slave”.
“Nadam se da će publika otkriti ili ponovno otkriti dinamičnu prisutnost koju donosi u filmove poput ‘Gospoda više vole plavuše‘ i ‘Kako se udati za milionera‘, kao i dirljivu dubinu filma ‘Neprilagođeni‘. Čak i manje uloge s kojima je plijenila pažnju u filmovima ‘Noćni sudar” i ‘Sve o Evi‘, otkrivaju raspon i nijanse koje je posjedovala”, pojašnjava Sheehan.
Kako podsjeća The Guardian, Monroe je surađivala s velikim holivudskim redateljima i glumcima, a njena karijera uključivala je i iskričave komedije i kompleksne drame.
BFI, stoga, poziva publiku da zaviri iza mita i Monroe procijeni kao “odlučnu i ambicioznu kreativku koja je revolucionirala promotivni stroj, propitivala sistem filmskih studija buneći se protiv loših scenarija te postala prvom ženom koja je, nakon doba nijemog filma, pokrenula vlastitu produkcijsku kompaniju”.
Kulturna zasićenost njenom slikom često je znala zasjeniti njen rad, naglašava Sheehan, objašnjavajući da je Monroe za mnoge prvo ikona, a tek onda izvođačica:
“Poznati su im njen imidž, tračevi, tragedije, no ne nužno i njeni filmovi”. Gledajući njene filmove, publika upoznaje stvarnu izvođačicu, dodaje.
Izložba “Marilyn Monroe: A Portrait” pri spomenutom muzeju okuplja pak radove umjetnika i fotografa poput Andyja Warhola, Pauline Boty i Richarda Avedona te istražuje glumičinu ulogu u stvaranju vlastitog imidža i njen trajni utjecaj na vizualnu kulturu, a uključuje i dosad neviđene fotografije Life magazina, intimne portrete koje je Allan Grant uslikao u njenom domu u Brentwoodu samo jedan dan prije njene smrti.
Dio izložbe, otkriva muzej, bit će i njeni osobni predmeti poput knjiga, scenarija, odjeće…, kao i dojmljive slike s plaže u Santa Barbari iz 1962. i fotografije iz vremena kada je bila mladi model i zvala se Norma Jean.
Izložba daje i uvid u njenu tendenciju k suradnji pri stvaranju imidža te kreativnu kontrolu. Ona, naime, nije samo pozirala pred kamerom, već je i davala smjernice i stavljala veto na slike koje joj se nisu sviđale.
“Jedna od najvećih stvari koje je ikada učinila bila je stvaranje persone ‘Marilyn Monroe‘, ali to je bio i jedan od njezinih najvećih izazova, jer je veći dio svoje kasnije karijere provela pokušavajući se od nje odvojiti. Željela je osmisliti novu sebe – a to se jednostavno nije radilo 1950-ih”, smatra Sheehan koja vjeruje da bi, da živi danas, mogla biti poput Margot Robbie, netko čiji imidž drži veliki kapital, ali je ujedno i odlična glumica i pametna, aktivna producentica.
Iako je njena slika prisutna već desetljećima, kako tijekom života, tako i nakon smrti, o nekim informacijama vezanim za glumicu rjeđe se priča. Norma Jean, koja je kasnije zasjala kao glumačka zvijezda, imala je teško djetinjstvo. Provela ga je kod deset udomitelja i u dva sirotišta. Majka Gladys patila je, naime, od paranoidne shizofrenije i veći dio Norminog djetinjstva bila je u instituciji za mentalno zdravlje, dok je mlada djevojka utjehu tražila u filmu, sanjajući o tome da će se jednog dana i sama pojaviti na njemu, piše Vogue.
Manje je poznato, primjerice, da je njen prepoznatljivi glas nastao kao taktika za nadilaženje mucanja. Dok je snimala posljednji film, mucanje joj se ipak vratilo, što joj je otežalo izgovaranje teksta. Iz tog filma, naposljetku je izbačena.
Intrigantna je i informacija da je upravo Marilyn bila prvi izbor slavnog pisca Trumana Capotea za ulogu Holly Golightly iz klasika “Doručak kod Tiffanyja”, koja je naposljetku pripala još jednoj glumačkoj ikoni – Audrey Hepburn.
Marilyn ulogu nije prihvatila, ustvrdio je Sam Wasson, autor knjige “Fifth Avenue, 5 A.M.: Audrey Hepburn, Breakfast at Tiffany’s”, barem djelomično, zato što je njena savjetnica Paula Strasberg smatrala da nije pametno da utjelovi damu noći.
Odabir Hepburn Capotea je navodno jako razočarao pa je pisac prokomentirao: “Paramount me odabirom Audrey izdao na svakoj razini”.
Kao i svaki aspekt njena života, interes izaziva i njena smrt. Alternativnu kronologiju događaja u noći njene smrti predstavio je finalist za nagradu Pulitzer Anthony Summers, prema čijem je intervjuu s Walterom Schaeferom, vlasnikom tvrke koja se bavi hitnom medicinskom pomoći, Monroe po dolasku vozila hitne pomoći bila živa. Umrla je, navodi, tijekom vožnje, što za sobom poteže nova pitanja.
