Alergija na hranu je prekomjerna reakcija organizma na određenu, inače neškodljivu tvar ili više njih, poznatih pod zajedničkim imenom alergeni. Kod alergija, javlja se reakcija koja može imati svoje znakove na raznim dijelovima tijela.
Alergije na hranu kod djece predškolske dobi su relativno česte i treba ih se ozbiljno shvatiti. Često se događa da se sa započinjanjem medicinske obrade krene prekasno te da dijete i roditelj predugo pate radi bolesti. Treba znati da se većina alergija rastom djeteta smanji ili nestane. No uvijek je potreban oprez jer neke alergije ostanu doživotno te ako se ne pazi dovoljno može doći do najopasnijih reakcija poput anafilaktičkog šoka. Saznajte više o najčešćim alergijama na hranu kod djece predškolske dobi, reakcijama, dijagnosticiranju i liječenju od Igor Šegović dr.med. spec. pedijatrije, subspecijalizacija pedijatrijska gastroenterologija.
Koje su najčešće alergije na hranu kod djece predškolske dobi?
Alergije na hranu su dio jedne veće grupe smetnji koje se zovu ‘nepoželjne reakcije na hranu’, u koju spadaju još i nepodnošljivost ili intolerancija hrane. Jako je bitno da se ti entiteti ne miješaju jer se danas svaka reakcija povezana s hranom prečesto naziva alergijom na hranu. Liječenje je u oba stanja isto, a to je izbjegavanje hrane koja djetetu smeta.
Najčešće alergije na hranu ili nutritivne alergije u predškolskoj dobi su na:
- mlijeko
- soju
- gluten
- jaja
Te vrste alergije najčešće prođu do školske dobi.
Česte su i alergije na:
- kikiriki
- školjke
- ribe
- orašaste plodove
Te vrste alergije su uglavnom doživotne.
Kod neke djece javlja se kratkotrajna alergijska reakcija na voće, povrće ili žitarice.
Koje su najčešće reakcije kod alergije na hranu?
Alergijska reakcija može imati svoje znakove na raznim dijelovima tijela. Najopasnija reakcija je anafilaktička reakcija koja može završiti smrću i potrebno ju je što prije prepoznati i pozvati hitnu pomoć radi davanja lijekova.
Ostale vrste reakcije se javljaju na dišnom sustavu (upala sluznice nosa, kašalj, astma, smetnje na plućima), na probavnom sustavu (smetnje gutanja, povraćanje, proljev, odbijanje hrane, bol u trbuhu nakon obroka, krv u stolici, smetnje defekacije).
Često se na alergiju posumnja na temelju kožnih promjena kod djece poput atopijskog dermatitisa ili urtikarije. Dakle, simptomi i znakovi alergijske reakcije ovise o tome na kojem se organskom sustavu reakcija manifestira.
Što roditelji mogu poduzeti po pitanju prevencije?
Ako je netko sklon alergijskoj reakciji tada je takvu reakciju teško spriječiti. No, ako je poznato da u obitelji postoje osobe koje su alergične na određenu vrstu hrane tada je bitno znati kakvu vrstu reakcije su te osobe imale. Potom je potrebno vrlo oprezno i u dogovoru s nadležnim liječnikom, nutricionistom, alergologom, gastroenterologom vidjeti na koji način će se određena namirnica uvesti u prehranu.
Preporučuje se isključivo dojenje djeteta tijekom prvih 6 mjeseci života. Kod uvođenja dohrane bitno je ne uvoditi dohranu prije navršenih 17. tjedana a opet svakako uvesti dohranu prije navršenih 26. tjedana života.
Kako se dijagnosticiraju alergije na hranu? Koji testovi postoje?
Postoji više metoda za dijagnozu alergija kod djece. Npr. ako dijete pojede neku hranu poput kivija i dobije urtikariju tada se zna da to dijete ima alergiju na kivi. Nema potrebe za daljnjom obradom nego je potrebno izbjegavati kivi. Međutim često se traži uzrok alergijske reakcije a još češće se nikada ne pronađe.
Običnim vađenjem krvi za analizu može se pronaći povećan broj jedne vrste stanica u krvi (eozinofilija), ukupnog IgE (protutijelo koje je povišeno kod alergije), i specifičnog IgE na točno određenu namirnicu. Obradom stolice može se naći krv u stolici što može uputiti na postojanje alergijske reakcije u probavnom sustavu.
Daljnja obrada usmjerava se na druge postupke kao što su kožni ubodni test i atopy patch test te se potom donosi zaključak o tome koja namirnica ili sastojak hrane je krivac za pojavu alergijske reakcije. Najbolji način dokaza postojanja alergije je eliminacijski test te potom oralni provokacijski test koji će pokazati jesu li smetnje nestale nakon eliminacije alergena iz prehrane odnosno jesu li se smetnje vratile nakon ponovnog uvođenja alergena.
Kako roditelji mogu ublažiti simptome alergija?
Kod djece koja pokazuju određene znakove bolesti čiji uzrok može biti postojanje alergije na hranu, roditelji se moraju javiti nadležnom liječniku. Jako je bitno da liječnik (pedijatar ili liječnik obiteljske medicine) poznaje problematiku alergijskih reakcija, te ne minorizira smetnje koje roditelj navodi kod djeteta.
Često se događa da se sa započinjanjem obrade krene prekasno te da dijete i roditelj predugo pate radi bolesti, a pomoć se može pružiti puno brže. Obrada se može započeti bilo kada, a liječenje koje je potom usmjereno na izbjegavanje unošenja inkriminirane namirnice dovodi do poboljšanja kvalitete života djeteta a potom i cijele obitelji.
Postoje li dugoročni rizici alergija na hranu?
Ako neka alergija traje dugo i bude neprepoznata tada može dovesti do određenih posljedica. Svaka alergijska reakcija je imunološka reakcija a poznato je da nepotrebno uznemiravanje i pretjerana aktivacija imunološkog sustava nikada nije dobra.
Kako se najčešće liječe alergije na hranu kod djece predškolske dobi?
Nakon dovršene obrade i utvrđenog uzroka (alergena) potrebno je započeti s eliminacijskom prehranom. Okrivljena namirnica se izostavlja iz prehrane te se prati da li dolazi do nestanka znakova i simptoma alergijske reakcije. Kasnije se prema dogovoru s liječnikom može učiniti test opterećenja kada se alergen opet uvodi u prehranu te se prati ponovna pojava simptoma bolesti.
Koji sve liječnici trebaju biti uključeni u proces liječenja?
Liječnik prvog kontakta uvijek bi trebao biti nadležni liječnik djeteta, a ako postoji potreba, u liječenje se mogu uključiti gastroenterolog, alergolog i nutricionist. S obzirom na to da znakovi bolesti mogu biti i na koži i dišnom sustavu djecu često prate dermatolozi i pulmolozi.
Treba znati da se većina alergija rastom djeteta smanji ili nestane. No uvijek je potreban oprez jer neke alergije ostanu doživotno, te ako se ne pazi dovoljno može doći do najopasnijih reakcija poput anafilaktičkog šoka.
Danas postoje razni lijekovi u obliku sirupa ili tableta koji se mogu uzeti kod pojave znakova alergijske reakcije a za najteže slučajeve postoje i autoinjektori adrenalina koje takve osobe mogu nositi sa sobom.
