Sportska i životna priča najtrofejnije BiH plivačice Lane Pudar podsjeća da vrhunski rezultati nikada nisu slučajnost, već mozaik satkan od rada, discipline, hrabrosti, unutrašnje borbe, dobrih navika i brige o tijelu i umu. Danas, Lana novo poglavlje života i karijere gradi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje studira i trenira na University of Virginia, a od fakultetskih obaveza odmara se trenutno u svom rodnom Mostaru. U razgovoru s Mirelom Laković na prvom rođendanu brenda EUNOVA kompanije Hemofarm, čije je zaštitno lice, govorila je o životu „preko bare”, uspjesima, dosljednosti, izazovima i sreći.
U Americi živiš, studiraš i treniraš. Koliko te je promijenio odlazak u tako mladoj dobi?
Amerika me je sigurno promijenila. Otvorila mi je novi pogled na život i omogućila mi je da upoznam ljude iz raznih dijelova svijeta i raznovrsnih mentaliteta. Na univerzitetu treniram s najboljim plivačima iz Evrope, Afrike i Amerike. To je spoj koji mi omogućava da rastem kao osoba i sportistkinja. Njihov pristup treningu dosta je drugačiji od onog na koji sam bila navikla ovdje, tako da mi je veoma drago što imam priliku da upoznam i sagledam njihov način razmišljanja o sportu, treningu i životu. Sigurna sam da su to korisna iskustva i da ću moći da ih prenesem dalje u svojoj karijeri, ali i privatno.
Kako izgleda Lanin dan u punom trenažnom procesu, a kako u Mostaru? Kad odmaraš?
I kada sam u Mostaru, daleko sam od odmora. U Americi mi dan počinje oko 6 sati. Ustajem i idem na prvi trening, zatim slijede brzi doručak i predavanja. Nakon kratkog odmora, imam drugi trening. Ukupno treniram devet puta sedmično u bazenu, plus tri treninga u teretani i tri suha treninga. U Mostaru je nešto lakše, jer nemam fakultetske obaveze, pa imam više vremena za porodicu i prijatelje. Ipak, i ovdje zadržavam isti ritam: sedmično devet treninga u vodi, uz teretanu i dodatne suhe treninge. Da bih sve stigla, dan mi počinje još ranije, već u 5:45. Ovo ljeto sam u punom trenažnom procesu zbog priprema za Evropsko prvenstvo u augustu. Tek nakon toga dozvoliću sebi nekoliko dana odmora, a zatim se vraćam u Ameriku.
Svi vide medalje i pobjede sportista, ali rijetko ko zna šta im prethodi. Šta nekog sportistu čini vrhunskim sportistom?
Vrhunski sport je kombinacija mnogih elemenata koji se moraju poklopiti. Tu su motivacija, disciplina, predan rad, istrajnost i dosljednost cilju. Trening je, naravno, centralni dio i često se kaže da se medalje osvajaju na treningu, a ne samo na takmičenju. Veoma je važno svaki dan doći na trening i dati maksimum, čak i kada nismo motivisani, odmorni ili raspoloženi. Upravo ti treninzi, kada nam se najmanje trenira, često prave razliku.
Sportisti nerijetko kažu da sve kreće iz glave?
Tako je. Mentalna snaga vodi nas ka disciplini. Bitno je da sebe dobro „posložimo”, jasno zacrtamo cilj i ostanemo mu vjerni. Iz toga proizlazi disciplina i sve ostalo. Važan dio je i oporavak, koji sam i sama nekada znala potcijeniti. Tijelo i glava moraju biti spremni za nove napore da bismo mogli napredovati i pomjerati granice. Oporavak je zaista jedan od ključnih dijelova vrhunskog sporta.
Iz ličnog iskustva, koliko su važni suplementi u jednoj dobro isplaniranoj rutini profesionalne sportistkinje?
Osnova napretka uvijek su trening, oporavak, san i zdrava ishrana. Suplementi su dodatni boost koji može pomoći da se ti segmenti podignu na viši nivo. Smatram da mogu biti veoma korisni kad im se pristupa odgovorno i individualno. Nije svima potrebno isto, niti u svakom trenutku. Bitno je da se koristi ono što nam zaista treba i na pravi način.
Kako gledaš na saradnju s brendom EUNOVA budući da si zaštitno lice kampanje?
Drago mi je što sam dio ove priče, jer smatram da promovišemo slične vrijednosti. Prirodno mi je da predstavljam nešto u šta zaista vjerujem i što i sama koristim. Ta priča o zdravlju, zdravom načinu života i brizi o sebi potpuno je u skladu s onim što želim da prenesem kroz svoj lični primjer. Važno mi je što imam partnera koji zaista može da odgovori na moje svakodnevne potrebe i pomogne mi da napredujem u onome što radim.
Kako se nosiš s velikim očekivanjima javnosti i pritiskom rezultata?
Na početku karijere taj pritisak gotovo da nisam osjećala. Bila sam dijete. Sve je išlo prirodno: treninzi, takmičenja i dobri rezultati. Kako su se medalje počele nizati, tako su i očekivanja rasla. To je razumljivo, ali sam s vremenom počela sve više da osjećam taj teret, najviše na Olimpijskim igrama u Parizu. S jedne strane, ogromna podrška ljudi mnogo mi znači i daje mi motivaciju. S druge strane, u određenim trenucima može postati pritisak. Učim da se nosim s tim i mislim da u tome uspijevam.
U trenutku neposredno prije skoka u vodu da li je prisutna trema ili pun fokus?
Trema je uvijek prisutna, ali to je ona pozitivna trema koja nosi žar. Da nema treme, vjerovatno ne bi bilo ni istinske staloženosti ni želje. Volim taj osjećaj adrenalina prije trke. Naravno, tu je i veliki fokus na detalje koje prethodno dogovorim s trenerom. Bez te zdrave treme, sigurna sam da ni rezultati ne bi bili isti.
Koliko ti je važno da ostaneš svoja i ne dozvoliš sportu da te potpuno definiše?
To mi je veoma važno. Nikada nisam dopustila da sport u potpunosti preuzme moj identitet. Trudim se da zadržim male navike koje mi donose radost, posebno kada dođem kući u Mostar. Druženja s prijateljicama iz osnovne škole, šetnja Starim gradom ili Lenjinovim šetalištem. Čovjek ne bi trebalo da sebi dozvoli da postane isključivo sportista i rob rezultata. Kada se identitet previše veže za uspjeh, svaki pritisak se teže podnosi. Mislim da je snaga u tome da ostanemo svoji uprkos stresu, očekivanjima i svemu što život nosi.
Gdje se vidiš za 10 ili 20 godina?
Najveća želja mi je da budem sretna. Ne znam gdje ću živjeti niti čime ću se tačno baviti, ali trenutno studiram biznis u Americi, pa je moguće da me život odvede u tom smjeru nakon sportske karijere. Želim imati porodicu i ostvariti se kao majka. Već sada ostvarujem neke snove. Puno mi znači kad vidim koliko me ljudi podržava i koliko djece mi prilazi da mi kažu da sam im uzor. Oduvijek mi je bila želja da na neki način mijenjam stvari nabolje, barem u svojoj državi. Teško je reći gdje ću tačno biti za 10 ili 20 godina, ali želim da to bude put na kojem ću ostati svoja i zadovoljna.
