Iako se laganje obično ne povezuje s bebama, novo istraživanje pokazuje da djeca s takvim ponašanjem mogu eksperimentirati puno ranije nego što se mislilo – već oko osmog mjeseca života. Ipak, roditelji se zbog toga ne bi trebali zabrinuti. Stručnjaci objašnjavaju da rani pokušaji “obmane” zapravo mogu biti znak zdravog razvoja jer pokazuju da dijete počinje razumijevati druge ljude, njihove reakcije i svijet oko sebe, piše Parents.com.
Razumijevanje da je takvo ponašanje dio normalnog razvoja može pomoći roditeljima da reagiraju smirenije i umjesto kažnjavanja grade povjerenje s djetetom.
Što se zapravo smatra dječjom “laži”?
Kada se govori o bebama koje “lažu”, ne misli se na svjesne i promišljene laži kakve mogu izgovoriti starija djeca ili odrasli. “Ovdje ne govorimo o promišljenim lažima kakve mogu smisliti starija djeca ili tinejdžeri”, objasnila je neuropsihologinja dr. Sanam Hafeez.
Autori istraživanja objavljenog u časopisu Cognitive Development ranu obmanu definiraju kao “namjerno činjenje nečeg pogrešnog kako bi se izbjegle posljedice ili ostvarila korist”. No klinička psihologinja dr. Emma Murray upozorava da se takva definicija teško može u potpunosti primijeniti na bebe jer je kod njih teško procijeniti stvarnu namjeru.
Jedan od primjera koji navodi dr. Hafeez je beba koja zaplače kako bi je roditelj podigao, a zatim odmah prestane plakati kada dobije pažnju. Slične situacije su i kada malo dijete brzo sakrije čokoladu čim čuje roditelja ili kaže “Nisam ja!” dok mu je lice još uvijek zamrljano.
Roditeljima su takvi trenuci često simpatični, no prema dr. Hafeez oni pokazuju nešto važno. “Roditelji se često iznenade kada im kažem da je to normalno. Manipulativno? Možda. Ali to je ujedno znak da dijete uči uzeti u obzir što druga osoba zna ili ne zna te prema tome prilagođavati svoje ponašanje”, rekla je.
Istraživanje pratilo više od 750 djece
Istraživači su ispitali više od 750 roditelja djece u dobi od rođenja do 47 mjeseci. Ipak, dr. Murray naglašava da se istraživanje temelji na roditeljskim opisima ponašanja, a ne na izravnom promatranju djece. “Takvi su modeli korisni za prepoznavanje obrazaca, ali rezultate je teže tumačiti u stvarnom kontekstu, posebno kod dojenčadi kod koje je teško definirati i izmjeriti namjeru”, objasnila je.
Prema rezultatima istraživanja, najraniji zabilježeni slučajevi razumijevanja i korištenja obmane pojavili su se već oko osmog mjeseca života.
Dr. Murray navodi da su autori procijenili kako bi četvrtina djece mogla početi razumijevati obmanu oko 18. mjeseca života, dok bi je neka djeca mogla početi koristiti već oko 16. mjeseca.
Zašto djeca “lažu”?
Stručnjaci ističu da takvo ponašanje kod beba i male djece nema veze sa zločestoćom, nego je dio razvoja mozga i socijalnih vještina. “Moje stručno mišljenje je da je obmana kod dojenčadi prije svega znak zdravog razvoja mozga, a ne problematično ponašanje. Ovo istraživanje važno je jer takvo ponašanje stavlja u pravi kontekst”, rekla je dr. Hafeez.
Prema njezinim riječima, eksperimentiranje s obmanom pokazuje da se socijalna inteligencija razvija ranije nego što se prije pretpostavljalo.
S time se slaže i pedijatrica dr. Molly O’Shea. “Rana obmana je normalan i zdrav dio razvoja te je na mnogo načina znak da djetetov mozak dobro funkcionira”, rekla je.
Kako bi dijete pokušalo nekoga prevariti, mora razumjeti da druga osoba možda ne zna ono što ono zna i predvidjeti njezinu reakciju. “To je vrlo složeno razmišljanje za dijete od godinu i pol ili dvije godine”, dodala je dr. O’Shea.
Stručnjaci pozivaju na oprez u tumačenju
Iako su rezultati zanimljivi, stručnjaci smatraju da ih treba promatrati s dozom opreza i da su potrebna dodatna istraživanja.
Dr. Murray ističe da se još uvijek ne može sa sigurnošću znati koliko takvo ponašanje kod beba proizlazi iz stvarne namjere, a koliko iz načina na koji ga roditelji doživljavaju. “Potrebno je više istraživanja koja bi odvojila utjecaj roditeljske percepcije od stvarnog ponašanja dojenčadi”, rekla je.
Dr. Hafeez ipak smatra da istraživanje donosi važnu poruku roditeljima. “Glavna poruka ovog rada za mene je da djeca mogu lagati puno ranije nego što očekujemo”, rekla je.
Kako bi roditelji trebali reagirati?
Ako roditelji primijete da dijete pokušava prikriti nešto ili izbjeći posljedice, stručnjaci savjetuju da ne reagiraju pretjerano strogo. “Roditelji koji znaju da su dječje laži dio razvoja manje će paničariti i manje će biti skloni kažnjavanju”, rekla je dr. Hafeez.
Dodala je da reakcija roditelja ima važnu ulogu u izgradnji povjerenja koje se kod djece tek razvija. Dr. Murray također savjetuje roditeljima da pokušaju zastati prije nego što zaključe da dijete namjerno vara.
“Ako vas neko ponašanje frustrira, korisno je pokušati pronaći druga objašnjenja. To vam može pomoći da ostanete smireni i reagirate na način koji je u skladu s vašim odgojnim ciljevima”, poručila je.
Ako ste i dalje zabrinuti zbog djetetova ponašanja ili primijetite veće promjene, preporučuje se razgovarati s pedijatrom.
